Umjesto da se Zakon o državnim službenicima i namještenicima uskladi sa Zakonom o radu, država pokušava obrnuto…
Inicijativa sindikata za novi kolektivni ugovor, koja bi navodno obuhvatila ne samo javni sektor nego i privatne kompanije u Federaciji BiH, predstavlja još jedan pokušaj da se problemi neefikasne javne uprave prebace na leđa privrede koja ovu zemlju već godinama finansijski održava na životu.
Privatni sektor u Federaciji BiH je, uprkos ogromnim nametima, komplikovanoj administraciji i stalnim političkim pritiscima, daleko uspješniji, produktivniji i efikasniji od javnog sektora. Upravo radnici i kompanije iz realnog sektora svojim porezima finansiraju glomazni administrativni aparat, javna preduzeća i sistem koji je sinonim za sporost, nerad i političko uhljebljavanje.
Umjesto da se javni sektor reformiše i prilagodi standardima efikasnosti koje privatne kompanije moraju svakodnevno ispunjavati da bi opstale na tržištu, u Federaciji BiH se sada pokušava uraditi upravo suprotno. Naime, radi se o pokušaju da se uspješniji dio sistema prilagoditi slabijem i neefikasnijem.
To je suština inicijative koju sindikati planiraju prezentovati Ekonomsko-socijalnom vijeću kroz novi kolektivni ugovor. Iako se pokušava predstaviti kao zaštita radnika, suština prijedloga je dodatno administrativno uređivanje privatnog sektora i novo miješanje države u odnose između poslodavaca i njihovih zaposlenih.
Navodna želja da se “preciznije urede plaće i naknade” na teritoriji Federacije BiH u praksi znači samo jedno, pokušaj centralizovanog određivanja pravila privredi koja jedina stvara novu vrijednost. Regres bi, po prijedlogu, isplaćuvale i firme koje su u gubitku. Drugim riječima, model neefikasnog javnog sektora pokušava se nametnuti kompanijama koje posluju na tržištu, bore se sa konkurencijom i preživljavaju isključivo zahvaljujući radu i rezultatima.
Posebno je apsurdno da se ovakva inicijativa pokreće nakon uvođenja minimalne plate od 1.000 KM, što je već predstavljalo ozbiljan udar na veliki broj poslodavaca, naročito malih i srednjih preduzeća. Umjesto rasterećenja privrede i smanjenja javne potrošnje, sada se ponovo otvara prostor za dodatnu regulaciju i nove zahtjeve prema onima koji pune budžete iz kojih se finansira cijeli sistem.
Poslodavci zbog toga ne bi smjeli pristati ni da se o ovakvim prijedlozima ozbiljno razgovara. Jer svaki novi pokušaj nametanja rigidnih pravila privatnom sektoru pokazuje da dijelu javnog aparata i interesnih struktura nikada nije dovoljno novca koji dolazi upravo od radnika i kompanija iz realnog sektora.
Ono što Federaciji BiH danas treba je sve suprotni, treba joj manje administracije, manje nameta i mnogo efikasniji javni sektor koji će biti na usluzi privredi.
