Aida Kamber, Sarajka koja je kao dijete preživjela opsadu svog grada, već godinama svoj život posvećuje humanitarnom radu i pomoći najugroženijima. Danas, kroz Udruženje “Most Prijateljstva – Sejdia”, nastoji povezati Bosnu i Hercegovinu i Italiju kako bi djeci oboljeloj od leukemije i drugih teških bolesti otvorila mogućnost liječenja u italijanskim zdravstvenim ustanovama.
Njen put do ove inicijative obilježili su ratno djetinjstvo, lična iskustva, brojne humanitarne aktivnosti i želja da pomogne onima kojima je podrška najpotrebnija. Međunarodna konferencija “Djeca nisu meta – Amanet Sarajeva svijetu”, održana 30. oktobra u prostorijama Europe House u Sarajevu, trebala je biti jedan od koraka ka uspostavljanju dugoročne saradnje. Ipak, nakon događaja, Kamber je, uz zahvalnost gostima iz Italije i Hrvatske, izrazila i razočarenje zbog izostanka podrške dijela domaćih institucija.
Ratno djetinjstvo pretvorila u borbu za zaštitu djece
Aida Kamber ima 45 godina, porijeklom je iz Sarajeva, a cijeli rat provela je u rodnom gradu. Prije dvije godine napisala je autobiografsku knjigu u kojoj je opisala rat iz perspektive djeteta – kako ga je doživljavala, razumijevala i kakve je posljedice ostavio na odrastanje.
“Napisala sam knjigu o djetetu koje je gledalo rat i o tome na koji način ga je vidjelo. Tada se moj život promijenio, ali u jednom drugom pravcu”, kaže Kamber u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Kako objašnjava, upravo je knjiga postala važna prekretnica i dodatno je usmjerila prema borbi za zaštitu djece od rata, trauma i nasilja. Udruženje koje je kasnije osnovala dobilo je ime po knjizi, a njegova misija obuhvata pomoć djeci i porodicama koje se suočavaju s teškim životnim okolnostima, ali i podršku ženama koje su preživjele nasilje.
Humanitarnim radom, međutim, bavila se i mnogo prije osnivanja udruženja.
“Cijeli život se, ustvari, bavim humanitarnim radom. Dok sam živjela u BiH, šišala sam djecu u Medici, organizovala različite manifestacije za djecu i prikupljala sredstva. To je nešto što je uvijek bilo dio mene”, ističe.
Danas živi u Italiji, gdje radi s djecom s poteškoćama u razvoju, a istovremeno nastavlja pomagati ustanovama i porodicama u BiH. Među ustanovama s kojima sarađuje je i Zavod u Pazariću, ali i brojne druge koje su joj se obratile za pomoć.
Kamber navodi da su pomagali domovima u kojima nije bilo dovoljno ni osnovnih uslova za boravak djece, uključujući nabavku madraca, garderobe i drugih potrepština. Organizovali su i pomoć za liječenje djece iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, a podrška je upućena i stanovništvu pogođenom poplavama u Jablanici. U pojedinim ustanovama pomagali su i u obezbjeđivanju grijanja.
“Bilo je domova u kojima djeca nisu imala ni madrace na kojima bi spavala. I to smo nastojali obezbijediti. Donosimo im garderobu iz Italije i sve ono što je potrebno djeci u tim ustanovama”, govori Aida.
Udruženje kao način da pomoć bude organizovanija
Odluku o osnivanju udruženja donijela je nakon što je, kako objašnjava, godinama pomagala različitim ljudima i ustanovama, ali su se zbog načina na koji je pomoć organizovana pojavljivale sumnje i optužbe da se novac zloupotrebljava.
“Pomagala sam mnogima, ali su neki u svemu vidjeli nešto loše. Pojavljivale su se priče da se krade i slično. Htjela sam sebe maksimalno zaštititi i tako se rodila priča o udruženju”, objašnjava Kamber.
Kroz “Most Prijateljstva – Sejdia” željela je uspostaviti jasniji okvir za humanitarni rad, povezivanje donatora i ljudi kojima je pomoć potrebna. Posebno ističe da joj je važno da pomoć ne bude ograničena nacionalnim, vjerskim ili drugim razlikama.
“Moja želja je da pomognem ljudima. Ne gledam ko je koje nacionalnosti ili vjere. Ako nekome treba pomoć, onda je važno da pokušamo učiniti nešto za njega”, poručuje.
Njena ideja dobila je dodatnu dimenziju kroz poznanstva i prijateljstva u Italiji. Ljudi koje je upoznala u toj zemlji, kao i Fondacija Brusutti, pokazali su interes za pomoć Bosni i Hercegovini, posebno kada je riječ o djeci kojoj je potrebno liječenje.
Italija bi mogla otvoriti vrata liječenju djece iz BiH
Jedan od najvažnijih ciljeva saradnje s Fondacijom Brusutti jeste omogućavanje liječenja djece oboljele od leukemije i drugih teških bolesti u Italiji. O mogućnostima liječenja i transplantacije koštane srži razgovaralo se i na konferenciji u Sarajevu, kojoj su prisustvovali italijanska senatorica Francesca Tubetti i don Marco Eugenio Brusutti, predstavnik Fondacije Brusutti.
Prema Aidinim riječima, trenutno su u toku dogovori o potpisivanju ugovora o saradnji između Fondacije i njenog udruženja. Planirano je i povezivanje nadležnih predstavnika zdravstvenih institucija Bosne i Hercegovine i Italije.
Kako je Aida objasnila u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, procedura bi počinjala dostavljanjem medicinske dokumentacije djeteta bolnici u Padovi. Ljekari bi razmatrali slučaj i procjenjivali mogućnosti liječenja, a cilj je da se, u skladu s medicinskim procjenama i mogućnostima ustanove, djeci omogući dolazak u Italiju.
Kamber navodi da bi djeca tokom liječenja imala osiguranu potrebnu zdravstvenu njegu, dok bi roditeljima bio obezbijeđen smještaj. Troškove puta porodica bi, prema planu, pokrivala kroz udruženje.
“Djeca će u toj bolnici dobiti svu potrebnu njegu, roditelji će imati smještaj dok je dijete na liječenju, a troškove puta pokrivat ćemo iz udruženja”, pojašnjava.
Dodaje da već postoje porodice koje su joj se obratile za pomoć. Među njima je i porodica djevojčice oboljele od leukemije koja je već 17 godina u stanju kome za koju pokušava pronaći odgovarajuću pumpu.
“Ja ću biti ta podrška i veza koja će djecu i roditelje usmjeravati prema Fondaciji, a zatim i bolnici u Padovi”, kaže Kamber.
Za nju ovaj projekat nije zamišljen kao jednokratna akcija, nego kao dugoročna saradnja koja bi trebala ostati dostupna djeci i nakon što se promijene ljudi koji je trenutno vode.
“Ne vidim ovo kao nešto što će donijeti samo kratkorične i trenutne rezultate u liječenju djece. Želimo raditi na tome da to bude dugoročan projekat, da ostane u BiH, čak i ako sutra moje udruženje ne bude postojalo ili mene ne bude bilo”, ističe.
Razočarenje zbog izostanka institucionalne podrške
Konferencija “Djeca nisu meta – Amanet Sarajeva svijetu” trebala je okupiti predstavnike institucija, humanitarnih organizacija i međunarodnih partnera. Kamber ističe da je željela da događaj bude međunarodnog karaktera, ali da se, osim gostiju iz Italije, očekivani predstavnici iz Bosne i Hercegovine nisu odazvali u mjeri kojoj se nadala.
Posebno ju je pogodilo što je gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić, prema njenim riječima, potvrdio dolazak, a zatim je svega pet minuta prije početka konferencije obaviještena da ipak neće prisustvovati. Navodi i da se zamjenik ministra zdravstva nije pojavio, kao ni pojedini drugi pozvani predstavnici.
“U Sarajevu smo imali ljude koji mogu napraviti velike pomake za našu djecu. Došli su iz Italije, među njima i senatorica Francesca Tubetti, a naši predstavnici nisu prepoznali važnost ovog događaja. To me zaista razočaralo”, kaže Kamber.
Razočarana je i izostankom predstavnika udruženja i fondacija iz entiteta RS koje je, kako kaže, također pozvala.
“Pozvala sam i udruženja i fondacije iz RS-a. Smatrala sam da bi im ovo trebalo biti prioritet ako se bave zaštitom i pomoći djeci. Dolazi ozbiljna fondacija, s velikim sredstvima i projektima koje realizuje u Europi, a mi nismo uspjeli okupiti predstavnike iz cijele BiH”, navodi.
Kamber kaže da je udruženje prethodno zatražilo podršku Općine Novo Sarajevo za organizaciju događaja, ali da je zahtjev odbijen. Zbog toga je konferencija finansirana vlastitim sredstvima organizatorice i njenog udruženja.
“Nisam tražila podršku za sebe niti za bilo kakvu ličnu korist. Tražila sam podršku za konferenciju posvećenu djeci, njihovim pravima i mogućnostima liječenja. Nisam željela odustati, pa smo sve finansirali vlastitim sredstvima”, ističe.
“Djeca nisu meta” kao poruka koja treba ostati
Za Kamber naziv konferencije ima posebno značenje. Sarajevo je grad u kojem su djeca ubijana tokom opsade, a ona je i sama odrastala u ratnim okolnostima. Zbog toga smatra da iskustvo ovog grada treba pretvoriti u poruku o odgovornosti prema djeci širom svijeta.
“Sarajevo nije običan grad kada govorimo o stradanju djece. To je grad koji pamti ubijenu djecu i u kojem su mnoge generacije odrastale uz zvuk granata. I sama sam bila jedno od te djece. Zato sam željela da naše iskustvo postane poruka mira, solidarnosti i odgovornosti prema svakom djetetu”, objašnjava za naš portal.
Iako je konferenciju obilježilo i razočarenje zbog izostanka dijela pozvanih zvaničnika, Kamber kaže da ne namjerava odustati od planiranih aktivnosti. Zahvalna je gostima iz Italije i Hrvatske koji su došli u Sarajevo, a posebno ističe da želi da saradnja s Fondacijom Brusutti preraste u održiv projekat.
Njen cilj, kako naglašava, nije lično priznanje, nego stvaranje sistema podrške koji će djeci omogućiti pristup liječenju i dostojanstvenijem životu. Vjeruje da humanitarni rad ne bi smio zavisiti isključivo od entuzijazma i vlastitih sredstava pojedinaca, nego da bi institucije i udruženja trebali djelovati kao partneri.
“Žao mi je što naši političari ne shvataju da je budućnost u djeci. Moramo raditi na tome da sva djeca imaju pravo na dostojanstveno liječenje i život”, poručuje Aida Kamber.
Dodaje da će nastaviti povezivati ljude i graditi saradnju između Bosne i Hercegovine, Italije, Hrvatske i drugih zemalja.
“Nisam organizovala ovu konferenciju da bih dobila aplauz, priznanje ili ličnu promociju. Organizovala sam je jer vjerujem da svako dijete zaslužuje život, sigurnost, dostojanstvo i budućnost. Djeca ne smiju biti važna samo u govorima i obećanjima. Moraju biti naš prioritet i u konkretnim djelima”, zaključila je Kamber u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
