Nasilje usmjereno protiv migrantskih i manjinskih porodica u Belfastu, potaknuto snimkom jednog napada i brzo širenim dezinformacijama, pokazalo je novu fazu organizovanog rasizma u Sjevernoj Irskoj. Prema nalazima Guardiana, riječ nije bila o spontanom izlasku bijesne mase, nego o mobilizaciji koja je koristila lokalne mreže, društvene platforme i metode prikrivanja identiteta. Iako i Republika Irska bilježi rast antiimigrantskih protesta, sjevernoirski kontekst nosi dodatni teret paramilitarnih struktura i naslijeđa sukoba, piše Guardian.
Od jednog napada do koordinisanih napada na porodice
Nekoliko sati nakon što je u Belfastu objavljen snimak brutalnog napada nožem na Kinnaird Avenue, društvenim mrežama počele su se širiti poruke koje su pozivale na okupljanja širom Sjeverne Irske.
Napadač je u prvim objavama pogrešno označen kao izbjeglica iz Somalije, a kasnije je navedeno da je riječ o osobi iz Sudana. Ta ispravka, međutim, nije zaustavila talas objava koje su napad koristile za širenje neprijateljstva prema migrantima i ljudima druge boje kože.
Već sljedećeg dana dijeljena je poruka s pozivom da se firme zatvore u 17.30 sati, da se ljudi okupe na 25 lokacija u 19 sati, obuku tamnu odjeću i budu “spremni da se bore ili budu uhapšeni”. Prema svjedočenjima i terenskim izvještajima koje navodi Guardian, uslijedili su napadi na kuće i biznise porodica iz Rumunije, Ukrajine, Poljske, Sudana, Etiopije, Kine, Ugande i Nigerije.
Paljeni su automobili i objekti, napadnut je autobus Glidera, a pojedine porodice morale su napustiti svoje domove. U nekim dijelovima grada lokalni volonteri pomagali su ljudima da pobjegnu ili pronađu sigurno mjesto dok je policijsko prisustvo bilo ograničeno.
Šta je novo: manje snimanja, više organizacije
Najvažnija novost u odnosu na nerede iz prethodnih godina jeste način na koji su organizatori, prema navodima iz izvještaja, prilagodili taktike.
Nakon ranijih nereda, posebno u Ballymeni 2025. godine, snimci s mobitela pomogli su policiji da identifikuje i optuži desetine učesnika. Ovoga puta učesnicima je navodno savjetovano da ne nose telefone, da isključe kamere u automobilima i kamerama na ulazima kuća, te da sakriju tetovaže i druga obilježja po kojima bi mogli biti prepoznati.
To je važno zato što ukazuje na pomak od impulzivnog nasilja prema organizovanijem djelovanju koje pokušava izbjeći pravne posljedice. Guardian navodi i da su pojedini maloljetnici dovoženi na mjesta sukoba, što bi moglo ukazivati na korištenje djece i mladih u nasilju. Sjevernoirski povjerenik za djecu Chris Quinn upozorio je da taj obrazac podsjeća na dugogodišnju kriminalnu eksploataciju mladih u zajednicama pod utjecajem paramilitarnih grupa.
Policija Sjeverne Irske saopćila je da je slika o umiješanosti paramilitarnih struktura “nedosljedna”, ali je potvrdila da su pripadnici takvih grupa bili prisutni. Aktivisti i lokalni posmatrači tvrde da je njihova uloga bila vidljivija nego što su vlasti javno priznale.
Treće ljeto rasnih nereda
Ovo je, prema izvoru, treće uzastopno ljeto obilježeno ozbiljnim rasnim nemirima u Sjevernoj Irskoj.
Belfast je 2024. godine pogodilo nasilje nakon nereda u Engleskoj, dok je Ballymena 2025. godine bila poprište napada nakon što su dvojica romskih tinejdžera optužena za silovanje; optužbe su kasnije odbačene. Najnoviji događaji pokazuju da su lokalne mreže već bile spremne da iskoriste svaki težak zločin u kojem je osumnjičeni stranac ili osoba migrantskog porijekla.
Policija je u godini zaključno s 31. martom zabilježila 2.367 rasnih incidenata i 1.507 rasnih zločina, što su najviše zabilježene brojke. Te statistike ne potvrđuju da je svaki incident povezan s organizovanim ekstremizmom, ali ukazuju na šire pogoršanje sigurnosne situacije za manjinske zajednice.
Zašto je Sjeverna Irska poseban slučaj
Sjeverna Irska ima znatno manji udio stanovništva iz manjinskih etničkih zajednica nego Engleska. Prema popisu iz 2021. godine, taj udio iznosio je 3,4 posto. Ipak, naslijeđe podjele između unionističkih/protestantskih i nacionalističkih/katoličkih zajednica stvorilo je prostor u kojem se dio lojalističkih struktura preusmjerio na novu metu.
Akademik Stephen Millar ocjenjuje da je prelazak dijela lojalističkog diskursa sa protivljenja irskom nacionalizmu na antiimigrantsku retoriku ideološki povezan: umjesto ranije priče o odbrani zajednice od “druge” vjerske ili nacionalne grupe, sada se strah i neprijateljstvo usmjeravaju prema migrantima, muslimanima i ljudima druge boje kože.
Ta razlika je ključna u poređenju s Republikom Irskom. U Irskoj također postoje protesti protiv smještaja tražilaca azila, kampanje na društvenim mrežama i antiimigrantska retorika. Međutim, Republika Irska nema istu mrežu aktivnih lojalističkih paramilitarnih grupa niti teritorijalnu kontrolu pojedinih kvartova kakva je historijski postojala u dijelovima Sjeverne Irske.
Drugim riječima, antiimigrantski narativi prelaze granicu na otoku Irske, ali se u Sjevernoj Irskoj mogu spojiti s postojećim strukturama prisile, lokalnom kontrolom prostora i nerazriješenim naslijeđem sukoba.
Sličnosti s Republikom Irskom
I pored tih razlika, postoje i jasne sličnosti između sjevera i juga otoka.
U obje jurisdikcije migracije i smještaj tražilaca azila postali su tema koju krajnja desnica nastoji iskoristiti. Društvene mreže omogućavaju brzo širenje glasina, snimaka bez konteksta i tvrdnji o kriminalu, stanovanju ili navodnoj ugroženosti “lokalnog stanovništva”.
Također, u obje sredine rasprava o pritisku na stanovanje, javne usluge i troškove života ponekad prerasta u optuživanje migranata za probleme koji imaju dublje političke i ekonomske uzroke. Upravo zato je važno razlikovati legitimnu raspravu o javnim politikama od poziva na zastrašivanje, kolektivno kažnjavanje ili nasilje.
Anketa organizacije More in Common, citirana u izvještaju, pokazala je zabrinjavajući nivo tolerancije prema nasilju: osam posto ispitanika u Sjevernoj Irskoj reklo je da je opravdano paliti domove migranata, dok je 11 posto podržalo zastrašivanje ljudi kako bi napustili određeno područje. Takvi stavovi nisu većinski, ali su dovoljno rašireni da nasilne grupe mogu računati na pasivnu podršku ili šutnju okoline.
Pritisak na Stormont i Westminster
Političke stranke u Stormontu osudile su nasilje, ali organizacije za ljudska prava i podršku migrantima tvrde da odgovor vlasti nije bio dovoljno brz ni ozbiljan.
Kritike se posebno odnose na zastarjelo zakonodavstvo o zločinima iz mržnje i rasnoj ravnopravnosti. Liz Griffith iz Northern Ireland Law Centre upozorila je da Sjeverna Irska nije modernizovala propise u istoj mjeri kao Engleska, Škotska i Wales.
Aktivisti zato traže hitne mjere: bolju zaštitu ugroženih porodica, efikasnije procesuiranje napada, veću podršku lokalnim zajednicama i jasniji odgovor na online mreže koje šire mržnju.
Miran dan ne znači da je kriza završena
Nakon nereda u Belfastu i sukoba kod hotela Chimney Corner u Glengormleyju, nasilje je prestalo. Ali za mnoge migrante i izbjeglice taj prividni mir ne znači i osjećaj sigurnosti.
Suleiman Abdulahi, osnivač organizacije Horn of Africa People’s Aid Northern Ireland, rekao je da je prijavio 12 napada, uključujući i posljednji 26. juna, bez ijednog krivičnog gonjenja koje je iz toga proizašlo. Ipak, naglasio je da ne smatra da je većina stanovnika Sjeverne Irske rasistička.
Upravo je to možda najvažniji zaključak nakon posljednjih događaja: problem nije u većini stanovništva, nego u sposobnosti manjeg broja organizovanih aktera da kroz strah, dezinformacije i nasilje nametnu svoju agendu cijelim zajednicama.
