U Buzića Mahali kod Visokog u zraku se još osjeti miris gareži. To je izgorjela baraka. Bio je to dom Sedina Bešića i njegove porodice.
U baraci su živjeli njegovi roditelji, brat i nana Habiba.
Komšija zvao
Zatičemo ga jučer kako kopa po gomili izgorjelih stvari. Ne bi li nešto pronašao.
– Evo tražim ključeve od auta – govori nam Sedin Bešić.
Vatru je prvi primijetio komšija koji je zagalamio, zvao ih da se probude.
– Mi smo spavali. Samo pukom srećom niko nije poginuo – kaže Bešić.
Kaže da je baraka na zemlji firme “Brovis”.
– Ništa se nije smjelo graditi jer nije naša zemlja. Ipak smo godinama stvarali. Bilo je namještaja, uređaja, bijele tehnike. Sada je samo ostao pepeo – govori ovaj mladić koji ne gubi nadu u pomoć dobrih ljudi a koji su se već javili.
Sedinu je sada najpotrebnija mašina za veš.
Bila sama
Dok razgovaramo, dolazi i njegova nana Habiba.
– Mogla su mi djeca izginuti. Šta sam dočekala, dragi Allahu – jedva izusti kroz gorki plač.
Habiba je bila sama u jednoj sobi.
– Samo sreća i dragi Allah su nas spasili – govori.
Bešići su bez svega ostali u nekoliko minuta.
Ko želi pomoći
Sedin Bešić je zamolio sve dobre ljude ako imaju nijet da im pomognu da se jave direktno njemu na broj telefona 060 313 6293.
Kompletnu ispovijest pogledajte u videprilogu na početku teksta.
Piše: Evelin Trako
avaz
