Administracija Donalda Trumpa u nedjelju je objasnila da je pauza u zračnim udarima – sada već treću noć zaredom nakon 13 uzastopnih noći bombardovanja – uvedena kako bi se otvorio prostor za diplomatiju.
Trump ponovo pred raskrsnicom: Svaki novi potez prema Iranu sužava mu izbor i povećava cijenu rata
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump ponovo se našao na još jednoj prekretnici kada je riječ o Iranu. No, svaki put kada dođe do takvog trenutka, njegove mogućnosti postaju sve ograničenije, a cijena bilo koje odluke sve veća, analizira CNN.
Administracija Donalda Trumpa u nedjelju je objasnila da je pauza u zračnim udarima – sada već treću noć zaredom nakon 13 uzastopnih noći bombardovanja – uvedena kako bi se otvorio prostor za diplomatiju. Istovremeno je upozorila da su američke snage „u potpunosti spremne“ za novu eskalaciju ukoliko to bude potrebno.
Postoje određeni znakovi diplomatskih aktivnosti. Iran je saopćio da je posljednjih dana ugostio razgovore s Omanom na nivou zamjenika ministara vanjskih poslova. Međutim, zasad nema naznaka da će Islamska Republika odustati od svog ključnog zahtjeva koji je i izazvao posljednje zaoštravanje odnosa sa SAD – insistiranja da kontroliše plovidbu kroz Hormuški moreuz.
Trump se tako ponovo našao u poznatoj situaciji. Pokušao je natjerati Iran na ustupke pojačanim vojnim napadima, ali taj plan danas ne daje bolje rezultate nego nakon prve faze sukoba. Mogao bi dodatno povećati pritisak slanjem kopnenih snaga, koristeći vojnu nadmoć SAD-a, ali bi takav potez nosio rizik velikih američkih gubitaka u ratu koji je već sada izrazito nepopularan među građanima.
Gotovo pet mjeseci nakon početka rata, za koji je tvrdio da će trajati svega nekoliko sedmica, Trump i dalje pokušava sebi otvoriti manevarski prostor prema Teheranu. Međutim, čini se da ga dosadašnja strategija samo ostavlja s manje opcija i sve težim izborima.
Rastu politički i ekonomski pritisci
Istovremeno raste i politički pritisak. Skok cijena nafte prošle sedmice povećao je vjerovatnoću rasta cijena goriva, što dodatno zabrinjava većinu Amerikanaca koji se protive ratu – iako je referentna cijena nafte Brent u nedjelju pala za više od pet posto.
U međuvremenu, alternativna ruta za transport nafte kroz Crveno more našla se pod prijetnjom jemenskih Huta, koje podržava Iran. Globalne zalihe sirove nafte približavaju se kritično niskim nivoima, što pojačava strah od produbljivanja energetske krize.
Sve se to dešava uoči novembarskih izbora za Kongres, na kojima Trumpovi republikanci već očekuju vrlo težak politički okršaj.
‘Potrebno nam je nešto drugačije’
Kao i prethodnih sedmica, nijedna od Trumpovih opcija ne djeluje privlačno. To bi moglo objasniti njegove česte promjene retorike prošle sedmice – od prijetnji masovnom upotrebom sile do tvrdnji da Iran moli za pregovore. S obzirom na to da rat nije promijenio geopolitičku sliku, takve izjave djeluju više kao poruka američkoj javnosti nego Teheranu.
Trump bi i dalje mogao ostvariti prijetnje koje je nedavno iznosio, posebno nakon što su posljednji napadi prošireni na veći broj ciljeva širom Irana. Mogao bi pokušati dodatno ugušiti iransku ekonomiju napadima na transportnu infrastrukturu i elektrane.
Međutim, takav pristup dodatno bi pogodio iranske civile, kojima je Trump, barem na početku rata, tvrdio da želi pomoći. Čak i pojedini članovi njegovog najužeg kruga smatraju da to vjerovatno ne bi promijenilo stav iranskog rukovodstva.
Sumnje i unutar američke administracije
Prema izvještaju CNN-ovih novinara Zacharyja Cohena i Jima Sciutta, potpredsjednik JD Vance i predsjedavajući Združenog štaba američke vojske Dan Caine na sastanku u Bijeloj kući u petak izrazili su zabrinutost zbog daljnje eskalacije rata.
Caine je, prema izvorima upoznatim sa sastankom, upozorio na utjecaj nastavka rata na američke zalihe municije.
CNN je ranije objavio i da su CIA i Američka vojno-obavještajna agencija procijenile kako bombardovanja koja SAD trenutno provodi vjerovatno neće promijeniti iransku pregovaračku poziciju.
Ekonomska blokada ili novi sporazum
Jedna od mogućih opcija bila bi proširenje američke ekonomske blokade na iranske brodove i luke kako bi se presjekli izvori finansiranja iranske države i Revolucionarne garde.
Problem je što bi takva strategija zahtijevala sedmice ili mjesece, a i tada nije sigurno da bi promijenila razmišljanje vlasti u Teheranu. Osim toga, nije jasno ima li Trump dovoljno političkog prostora i ličnog strpljenja za tako dugotrajan pristup.
Iran bi vjerovatno odgovorio novim napadima na komercijalne tankere u Hormuškom moreuzu, što bi dodatno uzdrmalo svjetsku ekonomiju i povećalo politički pritisak na Bijelu kuću.
Treća mogućnost bila bi pokušaj obnove propalog memoranduma o razumijevanju koji je kratkotrajno zaustavio sukob.
Međutim, Iran vjerovatno neće pristati bez garancije da će dobiti ono što je smatrao da mu je prvobitni sporazum omogućavao – pravo da reguliše i ostvaruje prihode od saobraćaja kroz Hormuški moreuz.
Takav ishod predstavljao bi politički poraz za SAD, budući da je ključni pomorski prolaz bio otvoren prije početka rata.
Trump bi se istovremeno suočio s kritikama američkih ‘jastrebova’ u vanjskoj politici ukoliko bi Iranu ponudio još povoljnije uslove od onih sadržanih u prvobitnom memorandumu, koji je uključivao ublažavanje sankcija i regionalni fond za obnovu.
Republikanci traže novi pristup
Sve više političara pokušava pronaći neko novo rješenje.
Republikanski senator Bill Cassidy izjavio je u emisiji „State of the Union“ da bi Trump trebao pokrenuti „nacionalni dijalog“, u kojem bi predsjednik razgovarao s američkim građanima i Kongresom kako bi zajedno donijeli tešku odluku.
Cassidy je rekao da se nada rješenju koje Iranu neće omogućiti kontrolu nad Hormuškim moreuzom, ali ni dovesti do toga da SAD troše „desetine milijardi dolara na nešto što do sada nije donijelo rezultate“.
„Potrebno nam je nešto drugačije“, poručio je Cassidy.
Međutim, upravo je to srž Trumpovog problema – nakon pet mjeseci rata niko još nije ponudio održivo rješenje koje bi zaista izgledalo drugačije.
Može li Trump pronaći izlaz?
Bijela kuća je američkom ambasadoru pri Ujedinjenim nacijama Mikeu Waltzu povjerila zadatak da tokom nedjeljnih televizijskih emisija objasni promjenjivu strategiju administracije i potragu za izlazom iz rata.
Waltz je podsjetio na nedavno gomilanje američkih vojnih snaga na Bliskom istoku, što je podstaklo očekivanja o mogućoj novoj eskalaciji.
„Režim bi trebao vjerovati predsjedniku kada kaže da smo potpuno spremni i da su sve opcije na stolu“, rekao je za CBS.
Gostujući na NBC-u, Waltz je tvrdio da je „Iran diplomatski izolovan, ekonomski izolovan i vojno razoren“.
„Nikada nisu bili slabiji i pregovaramo iz pozicije snage“, rekao je.
U vojnom smislu to možda jeste tačno. Međutim, asimetrična priroda sukoba znači da Iran, sve dok može prijetiti brodovima dronovima i projektilima u Hormuškom moreuzu, zadržava sposobnost da povećava globalnu cijenu rata.
Osim toga, činjenica da je represivni režim opstao uprkos smrti vrhovnog vođe Alija Hameneija stvara percepciju da Iran i dalje pokazuje otpornost uprkos sukobu sa svjetskom supersilom.
Građani sve manje vjeruju da rat ide po planu
Rat protiv Irana i dalje predstavlja veliko političko opterećenje za Trumpovu administraciju.
Novo istraživanje CBS Newsa i YouGova pokazalo je da samo 31 posto Amerikanaca smatra da jasno razumije situaciju u Hormuškom moreuzu.
Samo 40 posto ispitanika vjeruje da SAD imaju prednost u sukobu, dok čak 76 posto smatra da je rat protiv Irana ispao mnogo teži nego što je Trumpova administracija očekivala.
Uprkos tome, Waltz insistira da će historija pozitivno ocijeniti Trumpov osnovni cilj – sprječavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja.
„Ponekad je to jednostavno teže nego što je prvobitno planirano“, rekao je.
Mjesecima Trump pokušava natjerati Iran na kapitulaciju bez uvlačenja Sjedinjenih Država u kopneni rat na Bliskom istoku – upravo onakve ratove koje je tokom predizborne kampanje oštro kritikovao.
Međutim, dosadašnje iskustvo pokazuje da rat možda nije moguće dobiti unutar ograničenja koja je sam postavio američkoj vojsci.
Svaki novi korak ka eskalaciji mogao bi ga ponovo vratiti na istu nezavidnu tačku. Istovremeno, ne postoji ni očigledan put ka mirovnom sporazumu koji bi ispunio američke ciljeve.
Sve to sve više podsjeća na klasičnu definiciju situacije u kojoj – nema pobjednika.
