Ovaj tekst akademika Esada Durakovića objavljen je već davne 2005. godine: „Nikad ne znaju ni kad im je Bajram!“, Oslobođenje, Sarajevo, 12.3.2005, str. 34.
„They don't know when Ramazan starts“. – The News, Islamabad, 5. August 2011.
DEPO Portal ga reaktualizira povodom objavljivanja vijesti da u nekim zemljama ramazan počinje u srijedu (18. 02.), a u nekim u četvrtak (19. 02.)…
Dakle, kada je prvi dan posta i otkud ova zbrka?
Dolazak ramazana ili Bajrama često prati kalendarska neizvjesnost. Datumi koji se navode u kalenradu (takvimu) kao datumi kada počinje post, odnosno kada pada Bajram, nepoznati su do posljednjeg trenutka, a ta neizvjesnost kulminirala je, koliko pamtim, u obilježavanju posljednjeg Kurban-bajrama čiji datum se mijenjao više puta u samo nekoliko dana.
Mnogi ljudi su to zlurado komentirali: Eto, nikad ne znaju ni kad im je Bajram! Stoga osjećam obavezu da se kao arabist oglasim o tome, u čvrstom uvjerenju kako ni mnogi Arapi ne shvaćaju valjano jezik Kur'ana, ma koliko to neobično zvučalo.
Naime, početak i kraj posta – dakle, i Bajram – određuje se na temelju kur'anskog ajeta koji se u jednome dijelu islamskog svijeta pogrešno tumači i otuda nastaje zbrka. U arapskoislamskoj tradiciji, u literaturi, ima i valjanih tumačenja toga ajeta, ali se pogrešno tumačenje odnekud prometnulo i u Bosni i Hercegovini, premda elementarna jezička i semantička analiza teksta svjedoče o krivom razumijevanju ajeta.
Mnogi ljudi su to zlurado komentirali: Eto, nikad ne znaju ni kad im je Bajram! Stoga osjećam obavezu da se kao arabist oglasim o tome, u čvrstom uvjerenju kako ni mnogi Arapi ne shvaćaju valjano jezik Kur'ana, ma koliko to neobično zvučalo
Potpuno je anahrono da u 21. vijeku, kada se na osnovu astronomskih proračuna na hiljade godina unaprijed zna svaka faza Mjeseca u svakoj sekundi, pa prema tome zna se u sekundu i početak ramazana i dolazak Bajrama – nevjerovatno je da neko u nekoj pustinji, na nekom brdu ili na kakvoj pogolemoj pješčanoj dini gleda kad će se pojaviti Mlađak i da na osnovu toga objavljuje svijetu kalendar, pa i muslimanima u BiH. Što je najvažnije, tako nešto ne proizlazi iz Kur'ana na koga se poziva taj dio (konzervativne) uleme.
U suri 2, ajet 185, piše: Mjesec ramazan je taj u kome je spušten Kur'an kao Uputa za ljude, kao jasno znamenje Upute, i onoga što Razdjelnik je. Zato – ko od vas toga mjeseca nazočan bude, neka ga posti, a ko bude bolestan ili na putu, tad isti broj dana duguje.
U ovome ajetu dvije su ključne riječi koje se pogrešno tumače: mjesec (šehr) i biti nazočan (u arapskom jeziku to je glagol šehide).
Konzervativna ulema imenicu šehr (mjesec) pogrešno shvaća u značenju astronomskog tijela (Mlađak), a ta imenica ima kalendrasko značenje (jedan od 12 mjeseci). Za Mjesec kao nebesko tijelo koristi se niz drugih imenica: hilâl, qamer, bedr itd. Konačno, ne treba ispustiti iz vida da je za pravilno razumijevanje riječi veoma važno njihovo razumijevanje u kontekstu. Tako i u ovome ajetu, na njegovom početku, navedena je ista imenica šehr u očitom kalendarskom značenju: Mjesec ramazan je taj u kome je Kur'an spušten…
U ovome ajetu dvije su ključne riječi koje se pogrešno tumače: mjesec (šehr) i biti nazočan (u arapskom jeziku to je glagol šehide)
Druga ključna riječ, šehide, ima vrlo bogato semantičko polje, ali u toj semantici značenje vidjeti naprosto je zagubljeno. Naime, korijen te riječi, kao njeno semantičko vrelo, ne upućuje na vidjeti u fiziološkom smislu, nego „vidjeti“ intuicijom, znanjem, umnošću, općom sposobnošću, i u tom smislu glagol šehide znači biti nazočan, biti svjedokom, prisustvovati nečemu svim navedenim sposobnostima. Otuda su imenice šâhid (svjedok); šehîd (onaj koji je živ, nazočan, prisutan kod svoga Gospodara): kelime-i-šehâdet, kao legitimacija muslimana, Ešhedu… znači: Svjedočim (svojim umom, znanjem, sviješću) da nema nikakvoga boga osim Allaha… Takav način „viđenja“ izražava glagol šehide.
Stoga je začuđujuće tumačenje navedenog ajeta: … Pa ko od vas opazi Mlađak… Ispravno značenje je: … Pa ko od vas bude nazočan (zdravljem i pameću, sposobnošću, ko bude kod kuće) tome mjesecu, neka ga posti…
Na ispravnost ovoga tumačenja (ono nije samo moje) nedvosmisleno upućuju drugi moćni faktori konteksta: „… neka ga posti“. Dakle, u izvorniku je upotrijebljena lična zamjenica hu (ga) koja se odnosi na mjesec (šehr), i upravo ona pokazuje kako je čak nesuvislo tumačenje da imenica šehr znači Mjesec kao atronomsko tijelo. Kada bi bilo tako, onda bi „smisao“ teksta bio uistinu nesuvisao: Pa ko od vas opazi Mlađak, neka ga (taj Mlađak kao atronomsko tijelo) posti.
Istrajavanje na pogrešnom tumačenju ovoga dijela Kur'ana i službeno zastupanje takvog tumačenja u BiH ima i nekoliko ozbiljnih ideoloških implikacija
Neposredni nastavak teksta – čak ista rečenica – dalje potvrđuje moje razumijevanje: …a ko bude bolestan ili na putu, tad isti broj dana duguje (dužan je to nadoknaditi). Dakle, upravo ovaj nastavak dodatno objašnjava prethodni dio ajeta, odnosno ključne riječi šehr i šehide: nazočan tome mjesecu je onaj ko nije bolestan ili nije na putu; takav je mentalno i fizički nazočan, on je svjedok tome mjesecu i dužan je postiti ga. To je jedino pravilno tumačenje sa stanovišta jezičke i tekstualne analize izvornika.
No, istrajavanje na pogrešnom tumačenju ovoga dijela Kur'ana i službeno zastupanje takvog tumačenja u BiH ima i nekoliko ozbiljnih ideoloških implikacija.
Prvo, takvo tumačenje je apsolutno konzervativno, neshvatljivo anahrono, bez obzira na to u kojem dijelu arapskog ili islamskog svijeta vlada. Nije to više ni tradicionalizam, već nešto mnogo gore: to je naučni i civilizacijski apsurd, neutemeljen u Kur'anu. Njegovim prevladavanjem, pružila bi se snažna podrška autentičnosti Kur'ana.
Drugo, takav anahronizam, zbog koga osjećam silnu nelagodu kao musliman, krunski je argument tvrdnjama o konzervativizmu, o nesuvremenosti dijela islamskog svijeta. Jer, proizlazi, kako taj svijet svoje najznačajnije praznike utvrđuje u kalendaru danas kao i prije 15 vijekova – uspinjanjem na okolna brda ili dine i zureći golim okom u svemir.
Sa žaljenjem osjećam kako je nužno ukazati na faktor frapantne nesuvremenosti dijela islamskog svijeta i da je neprihvatljivo promoviranje toga u BiH
Treće, prihvaćanjem tih konfuznih kalendarskih objava iz neke zemlje, iz ma koje – uz istinsko uvažavanje njene tradicije, državnog identiteta i političkog integriteta – stavljaju se muslimani BiH i neprihvatljiv podanički odnos. Neke islamske zemlje s pravom ne pristaju na to pa se događa – a i zbog toga osjećam nelagodu – da u nekim zemljama Bajram bude prije nego u nekim drugim.
Ovaj moj osvrt ima dva cilja. S jedne strane, sa žaljenjem osjećam kako je nužno ukazati na faktor frapantne nesuvremenosti dijela islamskog svijeta i da je neprihvatljivo promoviranje toga u BiH. S druge strane, želim reći javnosti kako je to zaista neutemeljeno Kur'anom: interpretacija Kur'ana je u ovome dijelu pogrešna i potrebno je zaštititi njegovu autentičnost, kao i autentičnost svake vrijednosti.
