Proizvodnja opada zbog nedostatka uglja, čestih kvarova i dugotrajnih remonta termoelektrana, pa se u periodima veće potrošnje nedostajuće količine električne energije kupuju na tržištu.
Bosna i Hercegovina suočava se s rastućim izazovima u elektroenergetskom sektoru, a upozorenja stručnjaka ukazuju da bi problem nedostatka električne energije mogao postati sve izraženiji u narednom periodu. Prema ocjeni energetskog stručnjaka i inžinjera elektrotehnike Almira Muhamedbegovića, ključni uzrok leži u dugogodišnjem oslanjanju na zastarjele termoenergetske kapacitete, uz istovremeni izostanak ozbiljnih investicija u nove izvore energije, ali i snažni otpor konceptu građanske energije od strane vlasti i elektroprivrednih preduzeća.
Loše planiranje
Proizvodnja električne energije u velikoj mjeri zavisi od termoelektrana koje su tehnološki zastarjele i opterećene čestim kvarovima, kao i od sve slabije produktivnosti rudnika uglja.
“Stvar je poprilično jednostavna. Kada nedostaje uglja, termoelektrane ne mogu raditi u kapacitetima za koje su projektovane. Problemi sa nedovoljnim snabdijevanjem ugljem direktno dovode do toga da se u termoelektranama iz godine u godinu proizvodi sve manje električne energije”, ističe Muhamedbegović.
Upozorava da se radi o neefikasnim termoelektranama čiji su blokovi većinom stariji od 50 godina. Stoga su, kaže, havarijski ispadi tih blokova sve češći, a trajanje prekida u radu sve duže traje.
“Istovremeno zbog lošeg planiranja, ali i nestručnosti i planirani remonti tih elektrana traju duže”, kaže Muhamedbegović. Dodao je da sve ovo vrijedi kako za termoelektrane u Ugljeviku i Gacku, koje su u vlasništvu Elektroprivrede RS, tako i za termoelektranu u Kaknju, ali i za blokove termoelektrane Tuzla. S druge strane privatna TE Stanari koja je u pogonu od 2016. nema ove probleme, te je ubjedljivo najveći izvoznik struje iz Bosne i Hercegovine.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, bruto proizvodnja električne energije u januaru ove godine iznosila je 1487 GWh, pri čemu su hidroelektrane učestvovale sa 49,2 posto, termoelektrane sa 45,6 posto, a solarne i vjetroelektrane sa 5,2 posto. Za poređenje, u januaru 2025. proizvodnja je iznosila 1402 GWh, a u januaru 2024. godine 1573 GWh.
Muhamedbegović dodatno ističe da poseban problem predstavlja partokratsko poslovanje Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, koja već godinama bilježi značajne finansijske gubitke.
Prema dostupnim podacima, EPBiH je 2023. godinu završila s rekordnim gubitkom od oko 331,7 miliona KM, u 2024. gubitak je iznosio 57,65 miliona KM, dok je 2025. zabilježen minus od 52,3 miliona KM. Dodaje da snabdijevanje električnom energijom mora da prati konzum koji varira iz sata u sat, zbog čega u pojedinim periodima potrošnja nadmašuje trenutnu proizvodnju iz termo i hidroelektrana, naročito u uslovima suše, havarisjkih ispada i planiranih obustava rada termoelektrana.
“Postoje sve duža vremenska razdoblja u kojima sve tri Elektroprivrede ne mogu podmiriti svoj konzum i tada se pribjegava kupovini električne energije na tržištu. Zaista postoje momenti kada je potrošnja veća od proizvodnje”, ističe Muhamedbegović. Dodaje da Elektroprivreda BiH kao jedan od razloga gubitaka često ističe činjenicu da je cijena električne energije za domaćinstva niža od proizvodne, ali da se u javnosti nedovoljno govori o tome kada i na koji način se električna energija kupuje na tržištu i kako se kvalitetno taj proces kupovine struje planira.
Kao primjer navodi Elektroprivredu HZHB, koja uprkos većem deficitu proizvodnje u odnosu na potrošnju, ostvaruje pozitivne rezultate zahvaljujući povoljnijoj i dobro isplaniranoj nabavci električne energije.
“To je pitanje bilansiranja o kojem se u ovoj državi nedovoljno govori. Čak i kada nemate dovoljno struje iz vlastite proizvodnje, nedostajuće količine električne energije se mogu kupovati unaprijed, uz tačno planiranje remonta i korištenje historijskih podataka o potrošnji, kako bi se osigurale povoljnije cijene u periodima nestašice”, pojašnjava Muhamedbegović.
Sve više uvozimo struju
On ističe da EPBiH ima nepovoljan proizvodni portfolio, u kojem 65 do 75 posto proizvodnje dolazi iz zastarjelih termoelektrana, gdje su troškovi proizvodnje znatno viši nego u hidroenergetskim postrojenjima, kakva ima Elektroprivreda HZHB. Gotovo iste probleme, tvrdi, ima i Elektroprivreda RS, koja se suočava sa hroničnim nedostatkom uglja, čestim havarijama termoblokova, ali i slabim planiranjem nabavki, te predugim trajanjem remontnih procesa.
Podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni potvrđuju negativne trendove. Tokom prošle godine Bosna i Hercegovina uvezla je električnu energiju u vrijednosti od približno 629 miliona KM, što predstavlja više nego dvostruko povećanje u odnosu na godinu ranije. Ovakav nagli porast, upozoravaju iz Vanjskotrgovinske komore BiH, ukazuje na izražen energetski disbalans, uslovljen padom domaće proizvodnje i ograničenim kapacitetom za stabilno snabdijevanje.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore u prva tri mjeseca ove godine uvezli smo električnu energiju u vrijednosti od 124,7 miliona KM i to iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore. U istom periodu, izvezeno je električne energije od oko 180 miliona KM, najviše prema Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj.
Iako je istovremeno zabilježen i rast izvoza električne energije, kojeg najvećim dijelom vrši privatna kompanija ETF koja je vlasnik TE Stanari, povećani uvoz jasno ukazuje na sve veću zavisnost od regionalnog tržišta. Izvoz struje iz BiH dodatno je, navodi Muhamedbegović, otežan od 1.1.2026. od kada se struja prema zemljama EU oporezuje taksama na CO2 putem CBAM mehanizma.
Dodatni izazov predstavlja izostanak značajnijih rezultata u energetskoj tranziciji od strane javnih elektroprivreda. Iako je BiH još prije dvije decenije preuzela određene obaveze u tom pravcu, značajniji projekti novih proizvodnih kapaciteta nisu realizovani. Neuspjeli pokušaji izgradnje velikih energetskih objekata dodatno su usporili modernizaciju sektora.
“Ne želim da stvaram paniku, ali činjenice govore da proizvodnja iz termoelektrana nezaustavljivo opada, da su zastarjeli rudnici, neki od njih su još uvijek jamski i predstavljaju pravu fabriku invalida. Svi rudnici u državnom vlasništvu su opterećeni lošim poslovanjem, a posebno koruptivnim javnim nabavkama koje su isisale milijarde. Sada se u zadnjih osam godina suočavaju i sa hroničnim nedostatkom uglja. Po znatno višim cijenama JP EP BiH kupuje lošiji ugalj od privatne kompanije čija je koncesija pravno vrlo upitna. Sve je to rezultiralo nezamislivim financijskim dubiozama. Rudnici u vlasništvu dviju entitetskih vlada su davno doživjeli financijski fijasko, samo to niti jedna vlada nema hrabrosti da saopšti”, zaključuje Muhamedbegović.
