Medijski potresi koji su proteklih dana protutnjali regionom pretvorili su se u otvoreni juriš na slobodno novinarstvo, prije svega u Srbiji, ali ni na njih nije i neće ostati imuna ni BiH.
Ulazak portugalskog investicionog fonda Alpac Capital u upravljačke strukture kompanija koje vode mrežu N1, Novu, Danas i Radar ozvaničio je ono na šta su nezavisni analitičari dugo upozoravali.
Agresivna smjena dugogodišnjeg menadžmenta u mreži N1 televizija, u sklopu koje je u Sarajevu po hitnom postupku smijenjen i direktor Amir Zukić, poslala je jasnu poruku da ovo nije obična poslovna transakcija.
Veze s Orbanom i mađarski novac
Oglašavanje i Aleksandra Vučića o ‘budućem radu’ tih medija u Srbiji pokazalo je da je riječ je o hladnoj političkoj egzekuciji kojom se, pod krinkom novih investicija, ključni kritički mediji stavljaju pod kontrolu struktura direktno uvezanih sa Vučičevim režimom.
Ako se ‘zagrebe’ dublje u povezanost glavnih aktera najveće promjene na medijskoj sceni, prije svega u Srbiji, vidljiva je sprega političko-porodične hobotnice koja povezuje Lisabon, Budimpeštu i Beograd.
Naime, na čelu fonda Alpac Capital nalazi se Pedro Vargas David, Portugalac čiji je otac Mario David, nekadašnji uticajni desničarski političar u Evropskom parlamentu i dugogodišnji savjetnik Viktora Orbana, bivšeg mađarskog premijera.
David je godinama lobirao za mađarske interese i ublažavao oštre kritike zapadnih lidera, zbog čega je dobio toliko povjerenje da je iako portugalski političar, putovao svijetom kao član zvaničnih mađarskih državnih delegacija.
Ova vjernost krunisana je 2016. godine kada mu je Orban u Lisabonu lično uručio jedno od najviših državnih odlikovanja, Srednji krst mađarskog Ordena za zasluge, nazvavši ga istinskim prijateljem koji je ‘branio Budimpeštu u trenucima najvećih pritisaka’.
Evropski mediji ranije su pisali da su finansijsku konstrukciju za poslovne poduhvate sina Maria Davida, uključujući raniju kupovinu Euronewsa, osigurali mađarski državni fondovi u vrijeme dok je Orban čvrsto držao vlast.
Iako se mađarska politička scena u međuvremenu promijenila padom Orbanovog režima i dolaskom nove vlade Petera Magyara, kapital namijenjen za balkansku operaciju vjerovatno je sklonjen na sigurno neposredno prije izbora.
Taj novac sada služi za realizaciju dugogodišnjeg plana Aleksandra Vučića da u potpunosti preuzme kontrolu nad medijskim prostorom u Srbiji, ali i da proširi svoj medijski utjecaj na zemlje regiona.
Vučićevo likovanje i prešućivanje prijateljstva s ocem novog vlasnika
Vučić je danas u Beogradu otvoreno likovao zbog smjena menadžmenta u do sada od režima nezavisnim medijima, poručivši pobjednički da su se ‘stvari promijenile’ i da će novi vlasnici, ako žele finansijski opstati, morati drastično promijeniti kurs i ‘približiti se većinskom dijelu Srbije’ .
Međutim, ono što je Vučić danas prešutio jeste njegovo priznanje krajem prošle godine, kada se na samitu o proširenju Evropske unije u Briselu javno pohvalio da mu je Mario David dugogodišnji prijatelj.
Ta izjava iz Brisela nije bila slučajnost, jer stariji David je kao uticajni funkcioner Evropske narodne stranke godinama bio ključna karika za međunarodno umrežavanje i spajanje regionalnih autokrata, a Vučić ga je spomenuo u trenutku kada je pred evropskim zvaničnicima želio demonstrirati sopstveni uticaj i bliske veze unutar briselskih konzervativnih krugova.
Institucije BiH nemaju pravo na pasivnost
Danas, kada je sin tog istog Davida ušao u srbijanske i bosanskohercegovačke redakcije, Vučić pere ruke od direktnog uplitanja, ali njegove današnje izjave jasno dokazuju da se operacija provodi tačno po njegovim zamislima.
Vučićev trijumfalizam, s aspekta predsjednika protiv koga su demonstrirale stotine hiljada ljudi je razumljiv, jer su upravo N1, Danas i Radar bili jedini ‘prozori’ kroz koje su slike masovnih građanskih protesta, ekoloških pobuna i korupcijskih afera uopće mogle proći cenzuru i doći do javnosti izvan granica Srbije.
Bez njih, regionalna i svjetska javnost ostale bi potpuno slijepe za unutrašnji otpor u Srbiji, a Vučić bi dobio apsolutni monopol nad kreiranjem stvarnosti. Sada, kada je ta oštrica otupljena smjenama profesionalaca, opasnost od potpunog informacionog mraka postala je regionalna realnost.
Ovaj medijski stampedo nije se zaustavio samo na granicama Srbije, već direktno ugrožava i medijski prostor Bosne i Hercegovine.
I bez obzira na to koliko Aleksandar Vučić negirao direktnu povezanost s novim vlasnicima regionalne mreže N1 i pratećih medija, nadležne institucije u BiH više nemaju pravo na pasivnost. One moraju otvoriti ‘četvero očiju’ i hitno povesti računa o Vučićevim maskiranim medijskim operacijama koje se, pod krinkom stranog privatnog kapitala, provode u našoj zemlji.
Dodatni, možda i najveći problem ove nagle promjene vlasništva jeste brutalni izazov pred kojim će se naći novinari i tehničko osoblje zaposleno u bosanskohercegovačkim redakcijama.
Jasno je da će se oni će se preko noći suočiti sa nevidljivom, ali izuzetno jakom Vučićevom kontrolom, koja će se vjerovatno ogledati u puzajućoj cenzuri, nametanju tema i pritisku na profesionalnu savjest.
Ali, borba za opstanak istinskog novinarstva u BiH ne bi smjela biti svedena na same redakcije, gdje će radnici morati braniti vlastiti integritet od direktnog političkog uticaja iz komšiluka. Iza nje bi morale stati i nadležne institucije u smislu da ih podrže u ostvarivanju njihovih prava.
S druge strane, novonastala situacija zahtijeva i dodatnu budnost i pažnju oko koncentracije kapitala novih vlasnika, odnosno njihove povezanosti sa već prisutnim srbijanskim i kapitalom drugih zemalja u BiH.
