Poznato je da je SNSD u više navrata oborio dnevni red sjednica Vijeća ministara BiH na kojima su se nalazili ovi zakoni, čime je praktično blokirao evropski put
Semira Degirmendžić
Piše: Semira Degirmendžić
Pokušaj usvajanja dva evropska zakona, Zakona o VSTV-u i Zakona o Sudu BiH, koja su uvjet za otvaranje pregovora BiH s EU, pretvorilo se u pravi cirkus, jer drugačije se ne može opisati ponašanje političkih stranaka u vlasti, gdje blokade, hitne sjednice i improvizirani savezi stvaraju sliku apsurda kakav se rijetko viđa.
Poznato je da je SNSD u više navrata oborio dnevni red sjednica Vijeća ministara BiH na kojima su se nalazili ovi zakoni, čime je praktično blokirao evropski put.
Alibi za SNSD da iz blokadera pređu u ‘evropejce’
Potom je prošle sedmice opozicija u Predstavničkom domu PSBiH predložila svoje verzije zakona o VSTV-u i Sudu BiH i one su upućene u skraćenu proceduru, što je značilo da se na njima može intervenirati i ulagati amandmane.
I stranke ‘Trojke’, uključujući i NiP podržale su ovaj potez opozicije, odnosno uvrštavanje tih zakona u dnevni red.
Međutim, kao grom iz vedra neba, Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda PSBiH, prekjučer je najavio hitnu sjednicu tog doma za 23. decembar, na kojoj će se razmatrati zakoni o VSTV-u i Sudu BiH.
Mnogi su pretpostavili da je u proceduru zakone uputio HDZBiH, odnosno da su to prijedlozi Ministarstva pravde BiH, čiji je ministar Davor Bunoza kadar te stranke.
No, pravi šok uslijedio je kada se nakon objave dnevnog reda sjednice Doma naroda PSBiH saznalo da su predlagači zakona zapravo članovi Kolegija Doma naroda Kemal Ademović (NiP), Nikola Špirić (SNSD) i Dragan Čović (HDZBiH) , ali prijedloge u proceduru upućuju u svojstvu delegata.
Ovaj potez ostavlja jasan dojam da ‘Trojka’ SNSD i HDZBiH ponovo koordiniraju svoje aktivnosti, i da se ‘Trojka’ vraća ‘u zagrljaj SNSD-a.
Istovremeno, otvara i pitanje, radi li se o Ademovićevoj solo inicijativi ili o dogovorenom nastupu s vrhom NiP-a i Našom strankom i SDPBiH.
U vezi s ovim pitanjem, Raport je pokušao kontaktirati predsjednika NiP-a, Elmedina Konakovića, ali on nije odgovarao na telefonski poziv, a nakon Ademovićevog ‘krojenja’ zakona s Špirićem i Čovićem nisu se oglašavali ni Naša stranka, ni SDPBiH kako bismo saznali stoje li oni iza ‘koordiniranog’ djelovanja Ademovića, prije svega s SNSD-ovim Špirićem.
Jer, sada je Ademović, pristajući na to da u proceudru s Špirićem šalje zakone o VSTV-u i Sudu BiH, dao alibi SNSD-u da mogu govoriti da oni jesu za evropski put, jer eto predložili su svoje zakone, a što nema veze sa stvarnošću u kojoj SNSD blokira sve što je u interesu BiH.
Jasno je da je do ovog Špirićevog i SNSD-ovog poteza došlo samo iz razloga jer je opozicija iz RS-a u Predstavničkom domu PSBiH predložila svoje zakone i pokazala opredijeljenost za evropski put BiH. Ukoliko bi ti zakoni uistinu zadovoljavali evropske standarde, zna se da bi imali podršku u oba doma PSBiH što omogućava njihovo usvajanje i bez glasova SNSD-a, naravno ukoliko delegati te stranke ne bi ‘razbili’ kvorum sjednice Doma naroda PSBiH.
Zato je SNSD očigledno odlučio da provede plan da njihov Nikola Špirić uputi u proceduru s Čovićem i Ademovićem ova dva zakona i da tako ispadne da su u SNSD-u ‘evropejci’, a ne blokaderi što u stvari jesu.
Sve će biti jasno naredne sedmice
Situacija se dodatno komplikuje i zbog činjenice što Predstavnički dom PSBiH raspravlja o zakonima koje je predložila opozicija iz RS u ponedjeljak, a ako ih usvoji, šalje ih Domu naroda PSBiH koji ih mora usvojiti da bi stupili na snagu.
A, već u utorak Dom naroda razmatra iste zakone, ali u drugačijem tekstu, i ako ih oni usvoje, opet ih mora usvojiti Predstavnički dom PSBiH.
U ovom trenutku nijedan od prijedloga zakona nema istu većinu u oba doma, što znači da su zakoni predloženi više kao politički manevar nego stvarni korak ka evropskim standardima.
No, treba reći i da je Ademović s odlukom da zajednički djeluje s Špirićem na evropskim zakonima, razbio dosadašnju većinu u Domu naroda, koju su činili pored njega, još četiri delegata iz Kluba Bošnjaka, dva opoziciona delegata iz RS-a i Zlatko Miletić iz Kluba Hrvata.
Sada snage stoje sedam delegata s jedne strane i to Ademović, tri delegata SNSD-a i HDZBiH, a s druge četiri delegata iz kluba Bošnjaka, Miletić i dva opoziciona delegata.
Evidentno je da će, ako Ademović ostane uz SNSD i HDZBiH ‘jezičak na vagi’ u budućim odlukama biti Ilija Cvitanović iz HDZ1990.
Zanimljivo je i da su institucije na koje se zakoni najviše odnose, VSTV i Sud BiH, kritikovale prijedloge zakona o VSTV-u i Sudu BiH koji su došli iz opozicije iz RS. Sud BiH je hvalio prijedlog Ministarstva pravde BiH o nacrtu Zakona o Sudu BiH.
No, ministar Davor Bunoza javno je izjavio da su nacrti zakona opozicije iz RS prepisani od Ministarstva pravde u 90 do 95 posto sadržaja, pa se postavlja pitanje, ako je sadržaj gotovo isti, gdje je prostor za kritiku, i zašto se ne mogu poboljšati tih preostalih pet procenata.
Da bi uvid u konfuziju oko zakona o VSTV-u i Sudu BiH bio potpun, treba reći da prijedlog Zakona o Sudu BiH koji je predložila opozicija iz RS predviđa da sjedište budućeg Apelacionog odjeljenja Suda BiH bude na Palama, a prijedlog koji su u proceduru uputili Čović, Špirić i Ademović ne tretira sjedište tog odjeljenja, odnosno prema tom prijedlogu ono ostaje u Sarajevu do donošenja novog zakona u narednih godinu dana.
Tako ispada da je SNSD, koji se duže vrijeme bunio da sjedište Apelacionog odjeljenja bude u Istočnom Sarajevu i predlagao da to bude Banja Luka, sada odjednom njihov Nikola Špirić stoji iza prijedloga koji uopšte ne predviđa izmještanje tog odjeljenja iz Sarajeva.
Inače, Raport je, nakon što je Sud BiH izrazio podršku nacrtu Zakona o Sudu BiH koji je predlagalo Ministarstvo pravde BiH, uputio upit Sudu BiH da li nacrt koji to ministarstvo na čelu s ministrom Davorom Bunozom nije javno objavilo, a Sud BiH je imao u njega uvid, podrazumijeva ostanak Apelacionog odjeljenja u kompleksu pravosudnih institucija BiH u Sarajevu, kao i da li obuhvata nadležnosti Suda BiH koje precizira i sadašnji zakon.
Iz Suda BiH su za Raport odgovorili:
‘Prijedlog izmjena Zakona o sudu BiH, Ministarstva pravde BiH ne predviđa izmještenje Apelacionog odjeljenja iz kompleksa državnih pravosudnih institucija u Sarajevu, te ne predviđa izmjene nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine.’
No, prijedlog Ministarstva pravde BiH, zbog SNSD-ovih blokada, nije ni došao pred Vijeće ministara BiH, ali se izgleda u sličnom obliku sada pojavio s potpisom Špirića kao predlagača, naravno uz potpis Ademovića i Čovića.
Situacija najviše odgovara SNSD-u
Ademović, prihvatajući da se ‘uhvati u kolo’ sa SNSD-om i HDZ-om, praktično je pristao da ga ‘navigiraju’ Špirić i Čović po svojim željama i da im kao predsjedavajući Doma daje saglasnost na njihove prijedloge.
Poznato je da su od januara do oktobra ove godine Čović i većim dijelom Špirić, dok su predsjedavali Domom, stavljali na dnevni red isključivo ono što je odgovaralo SNSD-u i HDZBiH, bez uvažavanja Ademovićevog mišljenja.
Zbog razbijanja kvoruma od SNSD-a i HDZ-a na sjednicama na kojima su bile smjene SNSD-ovaca koje je tražila većina delegata u Domu naroda, brojne sjednice su ostale nedovršene.
Zakazivanje nastavaka prekinutih sjednica očekivalo se kada Ademović preuzme predsjedavanje.
Međutim, kada je pokušao zakazati dvije sjednice s čijim dnevnim redom se nisu složili Špirić i Čović, SNSD-ovi i HDZ-ovi delegati nedolaskom su onemogućili njihovo održavanje.
Ademović je u međuvremenu odustao od principijelnog postupanja po poslovniku, faktički je pristao da Čović i Špirić ucjenjuju čitav Dom naroda i odlučio ići ‘linijom manjeg otpora’, pa je na zadnjoj sjednici Doma kazao da zakazuje one sjednice o kojima postoji saglasnost Kolegija.
Čović i Špirić kada su zakazivali sjednice nisu uvažavali kada se on protivio.
Zadnje dvije sjednice, uključujući onu na kojoj je bio budžet, i o ovosedmični nastavak sjednice koja je bila prekinuta kada je usojen budžet i to napuštanjem SNSD-ovaca, Ademović je zakazao u dogovoru s Čovićem i Špirićem. Hitnu sjednicu za narednu sedmicu, na kojoj su evropski zakoni, također je zakazao u dogovoru s njima dvojicom.
Građanima bi naravno bio poželjan dogovor političara koji rezultira usvajanjem rješenja u njihovom interesu, ali u ovom slučaju interesi građana nisu u fokusu.
Ovo je manevar SNSD-a i HDZBiH da pokažu navodnu evropsku opredijeljenost zemlje, dok umanjuju značaj zakona koje je predložila opozicija iz RS-a, koji je najveći problem za SNSD i zato je pristanak da se s Nikolom Špirićem ‘kroje’ zakoni, u stvari odgovara najviše SNSD-u.
raport
