Olaf Scholz, njemački kancelar, dolazi u Srbiju s namjerom da ugovori rudarenje litija, što je prije dvije godine na istoj lokaciji pokušala uspostaviti kompanija Rio Tinto, izazvavši masovne proteste. Profesor Vedran Zubić dao je za N1 svoj komentar na ovu vrlo ozbiljnu situaciju.
Profesor Vedran Zubić upozorava da su države s najvećim zalihama litija u Evropi zapravo Francuska i Njemačka, a ne Srbija. Zubić ističe da Njemačka ima daleko više nalazišta od Srbije, ali se ne odlučuje za iskopavanje, čime ne samo da vodi računa o ekologiji, nego i čuva svoje resurse za budućnost.
“Smiješno je misliti da iskopavanje litija u Srbiji neće imati negativne posljedice za Bosnu i Hercegovinu,” upozorava Zubić. On je zabrinut zbog potencijalnih ekoloških posljedica, ali i zbog toga što će koristi od iskopavanja litija imati uglavnom strane ekonomije.
“Litij je iznimno štetan, kao i samo njegovo iskopavanje. Da barem imamo vlastitu industriju pa da ga koristimo, ali mi uništavamo svoju prirodu za potrebe njemačke autoindustrije koja je trenutno u krizi. Možete li zamisliti iskopavanje litija u blizini njemačkih gradova? Njemačka je toliko zainteresirana za svoju autoindustriju da je čak i kancelar Scholz došao u Beograd da uvjeri građane da je ovo u njihovom interesu. Preporučujem mu da napravi nešto što će biti dobro za građane Njemačke,” poručuje Zubić.
Zubić također pojašnjava da je za jednu tonu litija potrebno 15 miliona litara vode, što je resurs kojeg Bosna i Hercegovina često uzima zdravo za gotovo.
“Mi nećemo odmah vidjeti žrtve, litij neće nikoga odmah pogoditi u glavu. Ali dugoročne posljedice će biti ozbiljne, uključujući maligna oboljenja. Guglajte i vidjet ćete. Fascinantno je kako žrtvujemo budućnost naše djece. Vučić nije potpisao memorandum o saradnji, nego memorandum o eksploataciji,” kaže Zubić.
Zubić podsjeća da je francuski Le Monde ranije ove godine pisao o velikom strateškom interesu Evropske unije u Bosni i Hercegovini zbog velikih nalazišta minerala i metala koji bi pomogli u ‘zelenoj‘ tranziciji EU, dok istovremeno međunarodne kompanije iskorištavaju kompleksnu državnu strukturu kako bi crpile te materijale na štetu lokalnog stanovništva i okoliša.
“Oni koji od nas traže zelenu agendu, dolaze kod nas da iskopavaju. Rat u Ukrajini je počeo kada je Shell dobio mogućnost iskopavanja nafte u Azovskom moru, što se Rusiji nije svidjelo. Sva priča o NATO-u i razlikama pada u vodu kada je riječ o nafti. Agresija Izraela desila se nakon što je Izrael dao koncesije nekim firmama u priobalju Mediterana koje pripada Gazi. Mi ne možemo bez aktivne uloge politike koja će reći ‘mi to nećemo i ne možemo.‘ Medicinski otpad iz Italije je za vrijeme pandemije završio u Glamočkom polju. Mi olako prelazimo preko svega, a onda se čudimo što imamo toliko kancerogenih oboljenja,” zaključuje Zubić.
