Kad se detaljnije analizira i sa dovoljne distance posmatra sve ono što se dešava posljednjih mjeseci, teško se oteti dojmu da se u i oko SDP-a odvijaju čudni procesi koji imaju jedan cilj – potpunu političku domestikaciju i servilizaciju ove stranke.
Proces partijske dresure svakako vode osiljene političke figure, koje imaju svoje ljude u i oko samog SDP-a, ali primarni poslodavac blizak je SDA-ovim strukturama. Bočnu podršku u svemu daje politički navigirani pravosudni sistem.
Krenimo redom.
DF kao izlizan smokvin list
Glavni politički problem SDA-u već godinama je koalicioni kapacitet, no ne bilo kakav. SDA uz sebe može privući strančice dovoljno zaražene radikalnim mladomuslimanskim dogmama, no za vanjsku (famoznu evropsku i međunarodnu) upotrebu važno je da taj smokvin list ima ljevičarsku, građansku i antiklerikalnu notu.
Godinama su taj smokvin list izigravali Željko Komšić i njegova Demokratska fronta, koja se zajedno s njim, u međuvremenu, potrošila i izlizala do te mjere da je jedva parlamentarna. I kao takva je sad već preskupa samom Bakiru Izetbegoviću – puno traži, a malo meda daje.
Ljevičari koji su unutar struktura ili su strastveno pratili šta se dešavalo na lijevom političkom spektru – posebno u SDP-u – znaju za teoriju za koju postoji da je zapravo DF projekt SDA koji je dat Željku Komšiću na upravljanje. I do tog zaključka može doći svako ko prati elementarnu političku analogiju.
No, DF i Željko Komšić su, žargonski rečeno, provaljeni i jednostavno nemaju više nikakvu težinu jer su poodavno izgubili svaku vrstu političkog digniteta u odnosu na SDA.
Svjestan je toga i sam Izetbegović koji već dugo koketira sa SDP-om i idejom velike (najveće?) probosanske koalicije te pokušava svoje glasačko tijelo nekako privići na tu ideju, što mu ide teže jer je cijeli mandat proveo u demonizaciji te stranke. Ipak, u tom naumu najveći je problem zapravo samo rukovodstvo SDP-a, a ne nužno članstvo.
Malo je, naime, poznato da je najveći protivnik koalicije i saradnje sa SDA upravo predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Nikšić je već nekoliko puta odbijao izdašne ponude SDA, na koje je na kraju pristao Komšić i toga je svjestan Izetbegović.
SDA mijenja narativ
U tom smislu zanimljivo je pratiti kako se posljednjih sedmica mijenja narativ SDA-ovih propagandnih medijskih telala koji više ne vide problem u SDP-u nego u Nerminu Nikšiću i Vojinu Mijatoviću, a nikako recimo u Denisu Bećiroviću ili nekom drugom.
Šta je dakle cilj?
Cilj je zapravo jednostavan – pronaći novog lažnog Waltera. Dakle: trenutno obezglaviti SDP i instalirati novo rukovodstvo. Taj lažni Walter koji bi vodio SDP trebao bi biti servilniji i manje otporniji kada je u pitanju vazalstvo za SDA.
U tome svoje šansu vide neki trenutni funkcioneri SDP-a, ali neki bivši koji priželjkuju povratak.
Zanimljivo je međutim da se za taj cilj očigledno upregao i pravosudni sistem, prije svega POSKOK. Raport je već pisao da POSKOK planira optužiti Nikšića za djela koja je već Tužilaštvo KS ocijenilo kao nepostojeća i zabraniti mu obavljanje funkcije premijera FBiH.
Sve to naravno olakšava politički udar na SDP, čijem članstvu se već šalju poruke da je potrebno da se riješe Nikšića i ekipe, kako bi preživjeli i kako bi bilo prihvatljivi za formiranje vlasti.
Naravno, jasno je da se politika ne bi trebala miješati u rad pravosudnih organa, ali se ovdje može postaviti i kontrapitanje: treba li se pravosuđe miješati u političko odlučivanje?
Bilo kako bilo, bit će zanimljivo pratiti naredni period u kojem se očekuje optužnica protiv Nikšića ali i dogovor oko formiranje vlasti u BH, ali ne zbog same optužnice ili vlasti – već zbog reakcija onih koji od cijele priče imaju određenu korist.
