Možda najvrijedniji trenutak ovogodišnje Dječije nedjelje u Kaknju bilo je druženje dječaka u kolicima, Visočanina Tarika Smajevića, s njegovim vršnjacima.
Tarik je neverbalan, ali to ne znači da nema šta reći. Uz pomoć asistivne tehnologije i komunikatora Toby pokazao je da može komunicirati, izraziti svoje misli i uspostaviti vezu s drugima.
U trenutku kada su se njegovi vršnjaci iz škola upoznavali s komunikatorom, mnogi nisu uspjeli ostvariti ono što je Tarik, bez poteškoća, demonstrirao koristeći tehnologiju koja mu otvara vrata komunikacije sa svijetom.
Taj susret bio je mnogo više od demonstracije tehnologije – bio je lekcija o sposobnostima, strpljenju, razumijevanju i različitim načinima na koje možemo razgovarati jedni s drugima.
Tarik je svojim primjerom pokazao da komunikacija ne počinje i ne završava izgovorenom riječju. Ponekad je potreban samo pravi alat, malo razumijevanja i prilika da nas drugi zaista čuju.
Jer dijete koje ne govori nije dijete koje nema šta reći. A dijete koje komunicira drugačije ne treba naše sažaljenje, već naše razumijevanje, poštovanje i priliku da bude ravnopravan dio društva.
Možda će djeca iz Tešnja i Kaknja zaboraviti dio igara, radionica i pjesama, ali vjerujemo da će im ostati susret s Tarikom i spoznaja da svako dijete ima svoj glas – samo ga trebamo naučiti prepoznati.
To je inkluzija koju želimo graditi ućkroz JU Centar ZDK svijet u kojem svako dijete ima priliku da bude saslušano, prihvaćeno i shvaćeno.
Zenicablog
