Prema podacima UN-a, devet posto svjetske populacije danas čine penzioneri, a ovaj postotak bi do 2070. godine trebao porasti na 20 posto. Ovaj značajan rast predstavlja izazov za penzione sisteme mnogih zemalja, koji će se suočiti s pritiskom usljed demografskih promjena.
Prema Globalnom penzionom indeksu (MMGPI), koji ocjenjuje penzione sisteme 37 zemalja, Nizozemska i Danska imaju najbolje sisteme na svijetu. Ove zemlje pružaju visok nivo finansijske podrške svojim penzionerima. U Nizozemskoj, penzioni sistem se sastoji od nekoliko segmenata: državne penzije, profesionalne penzije i privatne penzije. Više od 90 posto poslodavaca nudi svojim zaposlenicima penzijske šeme koje upravljaju privatni fondovi, što omogućava visoke penzije koje su blizu plata. Zbog visokog standarda života, Nizozemci rado uplaćuju dio svojih primanja u ove fondove, što im garantuje sigurnu budućnost.
U Švicarskoj, obavezni penzioni fond poznat kao drugi stub osiguranja dopunjuje državni sistem, dok u Velikoj Britaniji privatni penzioni fondovi, poznati kao “self-invested personal pensions” (SIPPs), omogućavaju veću kontrolu nad penzionim štednjama. Turski penzioni sistem oslanja se na prihode, a minimalna državna penzija bi se mogla povećati kako bi se poboljšao položaj najsiromašnijih penzionera. Na Filipinima, penzioneri ostvaruju malu osnovnu penziju, a pravo na doživotnu penziju imaju oni koji su uplaćivali doprinose najmanje 120 mjeseci.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, mnogi penzioneri se ponovo zapošljavaju, bilo iz želje za aktivnošću ili zbog finansijske nužde. U Federaciji BiH, najniža penzija iznosi 573 KM, dok najviša dostiže 2,867 KM. U Republici Srpskoj, prosječna penzija iznosi 593 KM, a najviša 3,228 KM. Ova situacija ukazuje na potrebu za reformama koje bi osigurale bolji položaj penzionera i održivost penzionog sistema u Bosni i Hercegovini.
