Dok se vatrogasci, pripadnici civilne zaštite i volonteri bore s požarima širom Federacije Bosne i Hercegovine, nekoliko miliona maraka namijenjenih uređenju i zaštiti šuma godinama stoji neiskorišteno.
Razlog je teško objašnjiv – Federacija BiH od novembra 2009. godine nema Zakon o šumama. Devet kantona ovu oblast uredilo je vlastitim zakonima, zbog čega se šumama upravlja prema različitim pravilima, nadležnostima i mogućnostima.
Posljednji veliki požari ponovo su otvorili pitanje koliko nas košta sistem u kojem postoje šume, institucije i novac, ali ne i jedinstvena pravila njihove zaštite.
Raniji federalni Zakon o šumama prestao se primjenjivati 27. novembra 2009. godine, nakon što Parlament Federacije nije postupio prema odluci Ustavnog suda FBiH i u ostavljenom roku uskladio zakon s pravima lokalne samouprave.
Vlada Federacije pokušala je oblast privremeno urediti Uredbom o šumama, ali je i ona kasnije osporena. Parlamentu je ponovo ostavljen rok da donese zakon, što se nije dogodilo.
Od tada su izrađivani brojni nacrti i prijedlozi. Jedan prijedlog iz 2017. godine na kraju je povučen iz parlamentarne procedure, pokazuju podaci Parlamenta Federacije BiH.
Haris Mešić, pomoćnik upravnika Šumarije pri Podružnici Bosanski Petrovac, smatra da problem nije samo u sporom donošenju propisa nego i u načinu na koji se vlast odnosi prema ovom prirodnom bogatstvu.
„Šuma se ne posmatra kao važan prirodni resurs, već kao politički plijen kojim svako želi ovladati“, upozorio je Mešić.
Šume i šumsko zemljište prekrivaju oko 60 posto teritorije Bosne i Hercegovine, ali njihova ekološka, sigurnosna i ekonomska vrijednost nije praćena odgovarajućim ulaganjima.
Prema njegovim riječima, od višemilionskih prihoda ostvarenih korištenjem šuma sam šumski ekosistem dobija veoma malo.
Novac postoji, ali se ne može koristiti
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kemal Hrnjić priznaje da nije optimista da će zakon biti usvojen do kraja aktuelnog mandata.
Poseban apsurd predstavlja činjenica da Federalno ministarstvo ima nekoliko miliona maraka namijenjenih ovoj oblasti, ali ih zbog nepostojanja zakona ne može koristiti.
Taj novac približno 15 godina stoji na računu umjesto da bude uložen u protupožarnu zaštitu, obnovu šuma, šumske puteve, opremu, nadzor i druge preventivne mjere.
Hrnjić je i ranije upozoravao da je jedinstven federalni zakon neophodan za zaštitu približno 1,5 miliona hektara šuma i šumskog zemljišta u Federaciji BiH, o čemu je izvijestilo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Ministar je 2024. godine procijenio da je Federacija zbog dugogodišnjeg nepostojanja zakona pretrpjela štetu veću od milijardu KM. Ta procjena uključuje mnogo šire posljedice od samih požara – bespravne sječe, neuređeno upravljanje, izgubljene prihode i nedovoljna ulaganja u obnovu i zaštitu.
Bez krovnog federalnog zakona kantoni su oblast šumarstva uređivali zasebno. To je dovelo do različitih rješenja, čestih izmjena nadležnosti i neujednačenog sistema zaštite.
Primjer takvih problema je Unsko-sanski kanton, koji je svoj zakon donio 2012. godine. Nadležnost za čuvanje šuma više puta je premještana između Kantonalne uprave za šumarstvo i Šumskog privrednog društva „Unsko-sanske šume“.
Suad Hrnjica, šef Sektora za šumarstvo u resornom kantonalnom ministarstvu, tvrdi da od 2019. do aprila 2026. godine Kantonalna uprava nije stvarno preuzela lugarske reone, iako joj je ta nadležnost pripadala.
Prema njegovim riječima, šume je u praksi nastavilo čuvati Šumsko privredno društvo, iako za to u tom periodu nije imalo odgovarajuće zakonsko uporište.
Takva podjela odgovornosti dovodi do situacije u kojoj se poslovi formalno dodjeljuju jednoj instituciji, dok ih na terenu obavlja druga.
Gdje je završila dobit od šuma?
Premijer Unsko-sanskog kantona Ibrahim Dizdarić smatra da je Krajina mogla spremnije dočekati ovogodišnju sezonu požara.
On je najavio da će biti otvoreno pitanje trošenja milionskih sredstava i akumulirane dobiti koju na računu imaju „Unsko-sanske šume“.
Dizdarić priznaje da preduzeće učestvuje u gašenju požara raspoloživim ljudstvom i opremom, ali smatra da postojeći kapaciteti očigledno nisu dovoljni.
Zbog toga traži odgovor na pitanje šta je ovo preduzeće prethodnih godina uradilo na nabavci mehanizacije, preventivnoj zaštiti i pripremi terena za požarnu sezonu.
Požar se ne čeka s cisternom
Stručnjaci upozoravaju da zaštita šuma ne počinje tek kada se pojavi plamen.
Pored nabavke vatrogasnih vozila, cisterni, zaštitne opreme i druge mehanizacije, potrebno je redovno čistiti i širiti šumske puteve te izrađivati protupožarne prosjeke.
Takvi putevi i prosjeci usporavaju širenje vatre, a vatrogascima omogućavaju brži i sigurniji pristup požarištima.
Mirsad Šehić, pomoćnik gradonačelnika Bihaća za civilnu zaštitu, smatra da bi šumarije koje upravljaju ovim područjima trebale izgraditi nove protupožarne prosjeke te proširiti postojeće.
U većini slučajeva kriv je čovjek
Nijedan zakon, međutim, ne može potpuno zaštititi šume ako se građani ponašaju neodgovorno.
Vatrogasna jedinica Velika Kladuša od 1. jula imala je čak 94 intervencije. Od tog broja, 75 se odnosilo na požare šuma, njiva i niskog rastinja.
Komandir jedinice Husein Grahović navodi da je u najvećem broju slučajeva uzrok bio ljudski faktor.
Paljenje korova, ostavljanje vatre bez nadzora, bacanje opušaka i druga neodgovorna ponašanja tokom sušnih i vjetrovitih dana mogu za nekoliko minuta izazvati požar koji se potom gasi danima.
Federalni zakon sam po sebi ne može spriječiti svaki požar. Međutim, mogao bi jasno odrediti ko je odgovoran za prevenciju, ko mora ulagati, kako se koriste namjenska sredstva i ko odgovara kada sistem ne funkcioniše.
Dok takvog zakona nema, kantoni se snalaze prema vlastitim mogućnostima, milioni ostaju blokirani, a cijenu neuređenog sistema svakog ljeta plaćaju vatrogasci, građani i šume.
