Zvuk šivaće mašine, miris svježe ispeglane tkanine i precizni pokreti ruku koji pažljivo režu materijal, to je svijet šnajderice.
Šnajderica Nijazeta Kahvedžić koja ima svoju radnju u Visokom ovim zanatom se bavi dugi niz godina. Kaže da ovaj posao voli i da ne bi mogla raditi nešto drugo, jer ovo je njena prva ljubav. Posla ima jer mušterije često dolaze zbog raznih popravki.
“Ja se bavim ovim zanatom ima 50 godina. Moja mama je šila i tako ja sam uz nju učila zanat. Mama nije bila baš neki stručnjak, ali je imala jednu dobru šnajdericu koja je i nju učila. Mene je također slala da idem kod nje i ja sam se obučavala kod te šnajderice. Imam svojih mušterija koje sam imala i prije 50 godina, od prvog dana kada sam pošla da šijem još uvijek mi se te mušterije vraćaju. Neke mušterije ne pitaju ni koliko košta jer su zadovoljni sa mojim radom jer ja hoću da mušterija bude zadovoljna, a i ja da budem zadovoljna” – priča nam Nijazeta.
Mašine na kojima ova vrijedna žena radi neobične su i posebne za nju, a materijale koje koristi zaista su različiti. Danas, kada se sve proizvodi masovno, stari zanat šnajderice polako odlazi u zaborav. Ipak još uvijek postoje oni koji cijene ručni rad, unikatne krojeve i kvalitetnu izradu. Naša sagovornica poručuje omladini da je ovo jedan lijep zanat u kojem se može pokazati dosta kreativnosti. Nadala se da će nju kćerka naslijediti ali ipak ističe da je bitno raditi samo ono što se voli.
“Ovo je posao koji ne može se desiti da nemaš svoj dinar. Rat je bio, ja sam i u ratu radila, nisam nikom naplatila, kome god sam šta uradila nisam ništa naplatila, ali zato sam zauzvrat dobila mlijeko, sir povlaku, ni to nisam tražila ni od koga ali toliko mi je značilo da sam mogla da ne budem ni u ratu gladna. I navikla sam uvijek da imam svoj dinar. Djecu sam školovala, sve od ovog posla. Ovaj posao treba da voliš. Ovo ne može svako raditi, moja kćerka je ovo morala raditi i ja sam nekad morala, sad ne moram. Sad radim više iz ljubavi, nego da radim za pare. Trebaju svakom pare, ali ja ovo volim. Kad se najviše nasekiram ja sjedem za svoju mašinu i zaboravim za sve problem”- izjavila je za RTV Visoko Nijazeta Kahvedžić.
Šnajderice su nekada bile simbol strpljenja, preciznosti i umijeća, a njihov zanat i danas zaslužuje divljenje. Prema riječima Nijazete u odnosu na prošlo vrijeme sada ima mnogo manje posla. Možda se svijet promijenio, ali potreba za pravim majstorima nikada neće nestati. Nijazetu smo ostavili da kreira i radi ono što je ispunjava u nadi da će već naredne godine njene kreacije kao i prethodnih uljepšavati mnoge žene.
