Od pustih ulica i praznijih džepova do vrlo ozbiljnih pitanja. Kuda vode neradne nedjelje ako prometa nema, a nameti ostaju isti?
Neradna nedjelja podijelila je mišljenja i politike u FBiH. I dok jedni strogo brane prava radnika u prodaji činjenicom da dan sa porodicom nema cijenu, drugi upozoravaju na posljedice koje bi dugoročno napravile veliku štetu.
Prošetali smo Sarajevom, razgovarali sa prolaznicima, radnicima i vlasnicima malih trgovina, svi su u pravu, iz vlastitog ugla gledanja, ali kada se pogleda šira slika, u konačnici bi mogli imati slabljenje privrede u FBiH, a jačanje one u RS-u.
Gubitak mušterija
Sugrađani postavljaju i pitanje da li se pod radnicima smatraju jedino osobe zaposlene u prodaji robe, a svi ostali koji rade i nedjeljama imaju neki drugi naziv? Evo, da odmah krenemo od benzinskih pumpi i ugostitelja, pa pitanje proširimo na apoteke, koje imaju redovne dežure, ljekare i medicinske radnike?
Svi smo mi koji radimo – radnici, samo je pitanje kako se odnosimo prema pozivu koji smo odabrali.
– Ja imam prodavnicu u Sarajevu i u Banjoj Luci, kazao nam je jedan od vlasnika malih trgovina i dodao da u glavnom gradu BiH, proteklu godinu i po, bilježi manju mjesečnu zaradu, dok mu je ona u Banjoj Luci porasla za 30 posto.
Da nedjelja nema konkurenciju kada je u pitanju promet, priznala nam je i Samra koja se bavi ugostiteljstvom u jednom trgovačkom centru. Iako je ugostiteljima dozvoljen rad, njen budžet trpi, jer je centar u kojem ima prostor nedjeljom zatvoren.
– Kada saberemo sve neradne nedjelje i praznike, godišnje gubimo 60 dana za koje nam centar nije umanjio kiriju, ali ni Vlada FBiH doprinose, istaknula je Samra i dodala da se zarada koju je ostvarivala nedjeljom zbog gostiju iz drugih gradova BiH ili turista ne može namiriti ni subotom ni ponedjeljkom, jer tih gostiju, osim nedjeljom, drugim danima nema ili ima vrlo malo.
Ista sagovornica je napomenula da mnoštvo ljudi kroz naš grad prođe samo taj jedan dan, te ukazala na još jednu promjenu koju je zapazila.
– Sarajevo nedjeljom više nije isto, od Baščaršije pa naniže tokom dana je pusto, a uveče sablasno. Treba li tako da nam izgleda glavni grad, upitala je i podsjetila da su tokom kišnih i zimskih nedjelja imali vrtoglave promete gostiju, napomenuvši da ti gosti sada sjede negdje drugo, dok ona razmišlja kako će platiti namete i državi i tržnom centru, pa onda sastavljati kraj s krajem.
Nepovratna šteta
Slične priče čuli smo i od drugih vlasnika koji su insistirali da ostanu anonimni, jer kako su istaknuli, niko nije protiv prava radnika, ali im nije jasno da ne žele ili ne mogu sagledati krupniju sliku.
– Za neradnu nedjelju radnicima smo davali veću dnevnicu i slobodan radni dan koji su mnogi koristili i za odmor, odlazak ljekaru, registraciju vozila… Sada za te dane uzimaju dan od godišnjeg i šta su dobili? Manje dana godišnjeg kada dođe ljeto i manje novca na kraju mjeseca, pojasnio nam je jedan od trgovaca i dodao da je, nažalost, i broj radnika morao smanjiti.
O ovim važnim detaljima slabo da razmišljaju oni koji donose zakone, bez da ozbiljno porazgovaraju sa svim uključenim stranama.
– Lako je onom ministru Hasičeviću donositi odluke kada njegova plata ne zavisi koliko dana radi ili ne radi i kada ne zavisi od turista, govori nam Bisera, koja se prodajom bavi 40 godina, vlasnica je i radnica u svojoj radnji.
Priča nam kako je ostala bez mušterija koji su vikendom dolazili iz Bihaća, Tuzle i Živinica.
Biserini gosti su dolazili i u kupovinu, na ručak i kolače u Sarajevo, a sada porodičnu nedjelju provode negdje drugo i za našu sagovornicu predstavljaju trajan finansijski gubitak. Da odluka Vlade Federacije nije donijela ništa dobro finansijama ljudi koji žive i rade u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, smatra i Zoran Pavlović, ekonomski stručnjak, koji se istovremeno nada da se tako nešto neće dogoditi u Republici Srpskoj.
– Situacija je takva da kad narušite način življenja, jer ovo je način življenja, da kada radite šest dana u sedmici nedjeljom obavljate određene nabavke, onaj ko je spriječen da to uradi na jednom mjestu, logično je da će tražiti način da to uradi tamo gdje može, komentira Pavlović.
Sve to obrazlaže činjenicom da sada veliki broj ljudi iz Sarajeva kupovinu nedjeljom obavlja u Istočnom Sarajevu, gdje se onda odluči i na ugostiteljske usluge.
Ekonomski stručnjak smatra da je Ministarstvo trgovine u FBiH trebalo propisati duplo veće satnice za rad nedjeljom i tu opciju ponudili onima koji žele da rade.
Svi u Istočno Sarajevo
– Tvrdim da je pad prometa u Vitezu, u onim tržnim centrima, skoro do četrdeset posto, jer jednostavno to je dan kada se planira i dolazi iz udaljenih krajeva. Tu je sve dosta koncentrisano, imate sve na jednom mjestu, naveo je još jedan konkretan primjer Pavlović i dodao da sve to ide u korist Republike Srpske koja nije donijela taj propis, te se nada da i neće.
Jednostavno je. Donositi propise koji se tiču života građana, a ne razgovarati sa Udruženjem potrošača, sa privrednim komorama i trgovcima je potpuno, kako smatra Pavlović, neadekvatno.
Upitali smo i prolaznike u Sarajevu šta su njima donijele izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH. Odgovori su različiti, što dodatno ukazuje na to da se trebalo malo više promisliti i umjesto jedne zabrane, ostaviti prostora koji bi imao više koristi za sve.
– Ja sam 41 godinu radila u trgovini, tada je bilo subotom do 14 sati, nedjelja slobodna i znalo se, prisjetila se Ulvija Hamidi, koja smatra kako se sve može kupiti dan prije ili poslije.
Sa njenim mišljenjem se ne slažu oni koji rade i subotama, odlaze službeno van grada i radnim danima nemaju ustaljen početak i kraj obaveza. Mnogi su upitali i šta je sa ljudima koji rade na benzinskim pumpama, ugostiteljstvu, te dežuraju u apotekama i ambulantama. Spomenuli su nesnosne gužve oba dana vikenda, subotom kolaps u centru Sarajeva, a nedjeljom na periferiji prema Lukavici.
– Što se mene tiče, ima dana koji bi se mogli iskoristiti za taj neradni dan, ali nedjelju bih volio da se radi, iskren je Safo iz Vogošće, koji je primijetio da se nedjeljom od ujutro ne može proći do aerodroma.
– To je haos, nekoliko puta sam čekao na aerodromu, ne može se proći od ljudi koji idu u Istočno Sarajevo, e sad, čija je to igra, znat ćemo, zaključuje.
oslobodjenje.ba
