Rezolucija o osudi napada Irana na zemlje Zaljeva usvojena je u srijedu, 11. marta, u Ujedinjenim nacijama, a među 135 država koje su je kosponzorirale našla se i Bosna i Hercegovina. Međutim, odluka o kosponzorstvu otvorila je pitanje funkcioniranja vanjske politike BiH, jer je ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija odluku donio bez formalne saglasnosti Predsjedništva BiH, na osnovu instrukcije Ministarstva vanjskih poslova.
O cijeloj situaciji iz Washingtona govorio je novinar Ivica Puljić za Federalnu televiziju, koji je pojasnio kako je došlo do diplomatskih nesuglasica i kakav je bio tok rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a.
Dvije rezolucije u Vijeću sigurnosti
Puljić ističe da su u istom trenutku postojala dva prijedloga rezolucije – jedan koji su pokrenule arapske zemlje i drugi koji je predložila Rusija. “Rusija je istog dana predložila kratki protiv nacrt koji nije uspio prikupiti devet pozitivnih glasova. Pozvala je sve strane da odmah prekinu svoje vojne aktivnosti i suzdrže se u daljnje eskalacije na Bliskom Istoku i šire.”
Prema njegovim riječima, arapski prijedlog izazvao je posebne reakcije jer nije obuhvatio sve aspekte sukoba. “Što se tiče rezolucije arapskih zemalja, ona nije osudila napade Amerike i Izraela na Iran.”
Puljić dodaje da se u dokumentu ne spominju ni određeni drugi događaji iz sukoba. “Ali isto tako se ne spominje iranski napad na Izrael, jedino iranski napadi na okolne arapske zemlje.”
Kako su glasale države
Kada je riječ o ruskom nacrtu rezolucije, raspored glasova pokazao je duboke podjele u Vijeću sigurnosti. “Kina, Pakistan i Somalija su se pridružili Rusiji glasajući za ruski nacrt rezolucije, dok su Amerikanci i Latvija glasale protiv, preostali devet članica vijeća se suzdržalo.”
Puljić naglašava da u nijednom prijedlogu nije spomenuta uloga Sjedinjenih Američkih Država ili Izraela u početku sukoba. “Međutim, ne spominje se uloga SAD-a ili Izraela ni u jednu od tih rezolucija u započinjanju rata zajedničkim napadom na Teheran, glavni grad Irana, 28. februara.”
Pitanja za bh. diplomatiju
Cijela situacija otvorila je i brojna pitanja o funkcioniranju institucija Bosne i Hercegovine i koordinaciji vanjske politike. “To su političke igre očigledno poprilično razvijene u Sarajevu.”
Puljić posebno problematizira poteze članova Predsjedništva BiH. “Zbog čega je Željka Cvijanović tražila hitnu sjednicu Predsjedništva deset sati prije zasjedanja Vijeća sigurnosti, a znala je nekoliko dana prije toga da Emirati žele to sve pokrenuti preko Bahreina, koji su članica Vijeća sigurnosti.”
Dodaje da se postavlja pitanje i odluke drugog člana Predsjedništva. “Pitanje je, zbog čega je Željko Komšić zakazao sjednicu Predsjedništva za sutradan, dan nakon sjednice Vijeća sigurnosti. Kakav je efekat od toga? Ako protokol nije dopuštao, mogla se sazvati telefonska sjednica.”
Ko stoji iza rezolucije
Puljić podsjeća da je inicijativa došla od više arapskih država, među kojima su i zemlje koje su ranije podržavale međunarodne inicijative važne za Bosnu i Hercegovinu. “Ovo je važno. Bahrein, član Vijeća sigurnosti i Emirati bili su suzdržani oko rezolucije o Srebrenici prije dvije godine, ali Katar, Saudijska Arabija, Jordan i Kuvajt bili su od velike pomoći da Rezolucija o Srebreničkom genocidu bude usvojena na glavnoj skupštini.”
Ističe i da te zemlje trenutno pomažu bh. državljanima u kriznim područjima. “Sve te zemlje sada, trenutačno, pomažu da se bh. građani izvuku iz opasnih područja upravo zbog napada koji izvodi Iran.”
Ko su kosponzori rezolucije
Puljić je pojasnio i koje su države stale iza rezolucije te zašto se u Vijeću sigurnosti nije našao dokument koji bi osudio napade SAD-a i Izraela na Iran. “ko je sve među 135 zemalja koji su kosponzori? Kompletna Evropska unija, kompletan NATO savez, sve balkanske zemlje, većina islamskih zemalja i većina arapskih zemalja.”
Istovremeno se postavlja pitanje zašto nije pokrenuta rezolucija kojom bi bili osuđeni američki i izraelski napadi na Iran. “Zašto nema rezolucije o osudi Amerike i Izraela zbog napada na Iran i ubijanje civila, uključujući djecu? To je pitanje, a odgovor – zato što Vijećem sigurnosti ovaj mjesec predsjedava Amerika i ona to koči.”
Dodaje i širi politički kontekst cijelog procesa. “Svi koji imaju imalo razuma, morala, savjesti, podržali bi takvu rezoluciju, zato što je napadnuta suverena država Iran, bez obzira na zločine koje iranski režim čini nad vlastitim stanovništvom, to je ipak suverena država.”
Puljić je objasnio i kako se razvijala diplomatska inicijativa. “Kakva je bila dinamika oko svega ovoga? Sve je pokrenuto od strane šest arapskih zemalja. Zaustavilo se na 135 kosponzora. Evropska unija bila 88. Bosna i Hercegovina 129. po redu kao kosponzor.”
Puljić je naveo i koje države nisu podržale rezoluciju. “Rezoluciju, arapsku rezoluciju, nisu podržali, između ostalih, Sjeverna Koreja, Kuba, Bjelorusija, Rusija, Nikaragva, te Izrael koji je bio nezadovoljan jer nisu spomenuti iranski napadi na Izrael.”
Zašto je BiH među kosponzorima
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina u ovakvim situacijama uglavnom slijedi evropski pristup. “Bosna i Hercegovina i druge balkanske zemlje obično prate Evropsku uniju, osim Srbije kada su u pitanju neke odluke.”
Prema njegovim riječima, procedura kojom je BiH postala kosponzor nije neuobičajena. “Nalog da BiH bude kosponzor dalo je Ministarstvo vanjskih poslova, o tome postoji dokument.”
Dodaje da Predsjedništvo u brojnim sličnim situacijama nije donosilo formalne odluke. “Nakon konsultacija s misijom Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima, kao i mnogo puta ranije, na primjer oko Srebrenice, Gaze, Palestine, Ukrajine, ni u jednom od tih slučajeva odluke nije donosilo Predsjedništvo jer ne bi se ništa postiglo.”
Na kraju Puljić poručuje da su sve ključne činjenice poznate javnosti. “To su fakti, to su pitanje, zaključak donesite sami.”
Uz to podsjeća na zanimljiv politički detalj iz Bosne i Hercegovine.
“Bez obzira na izbornu godinu u BiH i osobne animozitete političara, uz zanimljiv podatak da je danas tačno 150 dana kako je Predsjedništvo BiH jednoglasno odlučilo nominirati Donald Trump za Nobelovu nagradu za mir.”
