Renata Sabljar Dračevac, Romana Nikolić, Vesna Nađ, Davor Bernardić, Katica Glamuzina, Franko i Davorko Vidović izbačeni su iz SDP-a, Domagoj Hajduković je sam sebe isključio iz stranke.
Davor Bernardić, politički ekvivalent plavuše iz vica, zavapio je u fejsbučko nebo i napisao “Oprosti im Bože, ne znaju što rade”, krivo parafrazirajući jednog od prvih istaknutih proto-socijalista Isusa Nazarećanina, iako – poznavajući njega – vrlo vjerojatno je mislio da je citirao Zorana Milanovića. Biblijske parabole ipak su više značajka “Trumpa iz našeg sokaka”, nego našeg rashodovanog Bere koji je nakon silaska Milanovića s mjesta predsjednika imao sve: Milanku Opačić i Gordana Marasa i konje vrane po livadi razigrane. Dobio je SDP iz ruku Zorana Milanovića da ga digne uz pomoć svojeg liderstva i karizme. Nečega što siroti Bero nikad nije posjedovao jer je prije toga bio zapamćen isključivo kao mikrofonski stalak Milana Bandića dok je ovaj svojedobno bio pulen SDP-a.
Kako dobio, tako je i naš socijaldemokratski Vasa Ladački to i propio, gubio je izbore, a gubio je i naklonost svojih kolega pa je jedino rješenje bilo – novi predsjednik. Tu je Bero pokazao kakvu samo političku pamet ima, pa je nakon svojih warholovskih 15 minuta slave odlučio ostati u stranci, jer socijaldemokrati nemaju sithovski princip kao u HDZ-u, odnosno Plenković je čak i (do)pustio Karamarka na marginama stranke, pa ostaje pitanje zašto je Bero mislio, s obzirom na dosadašnju političku praksu u Hrvatskoj, da će ostati značajan politički faktor u SDP-u nakon što je prestao biti čelni čovjek te stranke? Zbog tantijema. Sigurno zbog tantijema.
Kako to funkcionira kad imate dvije struje u stranci, a na grbači vam je i bivši predsjednik koji vas možda i ne gleda blagonaklono, zna Peđa Grbin, lik koji je preuzeo mesijansku ulogu rebrendizacije posrnulog giganta s ljevice. Kao i sa svim mesijanskim figurama do sad, mesiju nisu svi dočekali otvorenih ruku, a Peđa je kako vidimo odlučio odbaciti biblijsku sudbinu mesije, te konačno stati na kraj disidentima, isključivši ih iz stranke. Tu su neka dosta poznata imena, među kojima bi valjalo istaknuti Franka Vidovića koji je dosta glasno istupao protiv Grbina.
Grbin nije koristio biblijske parabole pri izbacivanju sedmorice veličanstvenih, evidentno neinspiriran Biblijom, bio je koncizan i rekao – Svojim istupima su nanijeli ogromnu štetu SDP-u. I tome je došao kraj.
Au contraire, mon Grbin! – zabava tek počinje. Sad ćemo gledati pravi raspad, pravu bitku! Sad ćemo gledati ta nemušta pozivanja na Ivicu Račana, isključivo na Ivicu Račana jer je Zoran Milanović postao neupotrebljiva roba za ljevicu. Sad kad se klub od 32 zastupnika raspadne, pa će prvi put u modernom hrvatskom saborovanju biti više disidenata od originalnog zastupničkog kluba (trenutno ih se broji četrnaest). Čujete li ovaj čudan zvuk? To Andrej Plenković svršava nad sudbom SDP-a.
Ivan Dermiček, Prometej.ba
