Mobilni telefon danas više nije samo sredstvo komunikacije. On je postao svojevrsni digitalni zapis našeg svakodnevnog života.
Piše: Prof. dr. Hadžib Salkić
Stalni sudski vještak, oblast Kriminalistika
U njemu ostaju poruke, fotografije, videosnimci, kontakti, dokumenti, lokacije, historija komunikacije, podaci aplikacija i brojni drugi tragovi koje često stvaramo gotovo nesvjesno. Upravo zbog toga savremeni čovjek mora mnogo ozbiljnije razmišljati o tome šta piše, šta šalje i šta pohranjuje na svom uređaju.
Jedna od najčešćih zabluda jeste uvjerenje da je sadržaj na telefonu privatan samo zato što je uređaj zaključan šifrom ili biometrijskom zaštitom. Druga je da brisanjem poruke, fotografije ili razgovora taj sadržaj nužno prestaje postojati.
U digitalnom okruženju takva sigurnost ne postoji uvijek. Podaci mogu ostati sačuvani u memoriji uređaja, bazama aplikacija, sigurnosnim kopijama, sinhronizovanim servisima, na uređaju druge osobe ili u drugim tehničkim zapisima koji se mogu povezati s određenom komunikacijom ili događajem.
Posebno je važno razumjeti da onog trenutka kada neku poruku pošaljemo drugoj osobi, nad njom više nemamo potpunu kontrolu. Ona može biti sačuvana, proslijeđena, fotografisana, sinhronizovana ili kasnije pronađena u okviru zakonito provedene digitalno-forenzičke analize.
Isto se odnosi na fotografije, glasovne poruke, dokumente i druge sadržaje. Zato bi digitalna odgovornost trebala početi prije nego što pritisnemo dugme „pošalji“, a ne tek onda kada nastane problem.
Sa stanovišta krivičnog postupka u Bosni i Hercegovini, sadržaj mobilnog telefona može imati značajnu dokaznu vrijednost, ali samo ako je pribavljen i analiziran u skladu sa zakonom.
Upravo je to jedna od ključnih razlika između običnog pregleda nečijeg telefona i digitalnog dokaza koji može biti korišten u postupku pred nadležnim organima. Zakonitost pribavljanja, očuvanje integriteta podataka, pravilno dokumentovanje postupka i stručna analiza od presudnog su značaja za njegovu vjerodostojnost.
Digitalna forenzika pritom ne posmatra samo jednu poruku izdvojenu iz konteksta. Analiziraju se vrijeme nastanka, komunikacijski tok, povezane datoteke, podaci aplikacija, lokacijski tragovi, korisnički računi i drugi tehnički elementi koji mogu potvrditi ili osporiti određenu tvrdnju. Upravo korelacija više nezavisnih digitalnih tragova često daje dokazima posebnu težinu.
Jedan podatak može biti pogrešno protumačen, ali kada se više tehničkih činjenica međusobno podudara, prostor za proizvoljno objašnjenje postaje znatno uži.
Zato danas više nije dovoljno reći: „To je bila samo poruka“ ili „To sam obrisao“.
U digitalnom svijetu jedna poruka može dobiti sasvim drugačiji značaj kada se dovede u vezu s vremenom, lokacijom, drugim komunikacijama ili konkretnim događajem. Ono što je napisano u afektu, šali, nepromišljenosti ili osjećaju potpune privatnosti kasnije može postati predmet ozbiljne pravne, profesionalne ili lične analize.
To, naravno, ne znači da svaka poruka automatski predstavlja dokaz niti da se iz jednog digitalnog traga može bezrezervno zaključiti ko je fizički koristio određeni uređaj. Profesionalna digitalna forenzika upravo zbog toga zahtijeva oprez, stručnost i kontekst. Međutim, kada se sadržaj pribavi zakonito i kada ga potvrđuju drugi digitalni tragovi, njegova dokazna vrijednost može biti veoma velika.
Zbog toga bi jedno od osnovnih pravila savremene digitalne kulture trebalo glasiti: ne pišite i ne pohranjujte na telefonu ono što sutra ne biste mogli objasniti. Ne zato što treba živjeti u strahu od tehnologije, nego zato što digitalni tragovi imaju dug život i mogu biti mnogo postojaniji nego što korisnik pretpostavlja.
Mobilni telefon danas je istovremeno sredstvo komunikacije, lična arhiva i potencijalni izvor dokaza. Njegova memorija često čuva više nego što se vidi na ekranu, a ono što jednom postane dio digitalnog prostora može kasnije dobiti sasvim novu važnost.
U vremenu u kojem gotovo svaki naš postupak ostavlja digitalni trag, odgovornost više nije samo u tome kako koristimo tehnologiju, nego i u tome šta joj povjeravamo da zapamti.
