Danas je u upravnoj zgradi RiTE „Ugljevik“ potpisan ključni ugovor o izmirenju obaveza prema slovenačkoj strani, čime je zvanično stavljena tačka na višegodišnji spor i arbitražu u Vašingtonu.
Ceh loših poteza iz prošlosti sada je isporučen i mora se platiti. U prisustvu ministra Petra Đokića i direktora ERS Luke Petrovića, parafiran je dug čije brojke zvuče alarmantno: 67 miliona evra glavnice, 54 miliona evra naknadnog obeštećenja do 2022. godine i nevjerovatnih 37,43 miliona evra samo na ime nagomilanih kamata.
Dok se domaći zvaničnici hvale dogovorom o isplati na rate uz garancije Matičnog preduzeća, prećutkuje se činjenica da će ovaj teret godinama iscrpljivati budžet Elektroprivrede, a indirektno i džepove građana.
Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić izjavio je da su potpisivanjem ugovora o izmirenju obaveza po arbitražnim odlukama prema preduzeću “Elektrogospodarstvo Slovenije” stvoreni formalni i suštinski preduslovi da Rudnik i termoelektrana “Ugljevik” može nastaviti sa dugoročnim radom i proizvodnjom.
Đokić je rekao da su ovaj ugovor potpisali nakon nekoliko godina intenzivnog rada na rješavanju ovog problema, čime je otkolonjen veliki teret koji je bio nad Srpskom.
Mi ćemo kao savjestan partner izvršavati svoje obaveze definisane današnjim sporazumom, kao i one iz prethodna dva – izjavio je Đokić novinarima u Ugljeviku, nakon potpisivanja ugovora.
On je zahvalio slovenačkim partnerima koji su u prethodnim godinama imali visok nivo razumijevanja za brojne poteškoće kroz koje je prolazila Republika Srpska, s ciljm da se dođe ovog, trećeg po redu sporazuma.
Smatram da je upravo to razumijevanje dovelo do toga da u budućnosti možemo biti partneri – naveo je Đokić.
On je dodao da su stvoreni uslovi da RiTE “Ugljevik” nesmetano radi, te riješen višegodišnji problem koji je bio veliki pritisak za ovo preduzeće.
Osim toga, kaže, ranije je riješeno i pitanje koncesije dodijeljene kompaniji “Komsar”.
Republika Srpska je okončala i taj postupak, preuzela kompaniju “Komsar”, a jedan od tri ugovora, najvažniji, prenijela na RiTE “Ugljevik” – eksploataciju uglja na lokaciji Istok dva. Prve količine uglja su već transportovane na deponiju – naveo je Đokić.
On je dodao da je najvažniji cilj bio da se sačuva RiTE “Ugljevik”, osigura da može i dalje da posluje, sačuva skoro 2.000 radnih mjesta, te očuva lanac partnerskih preduzeća.
Pored stotina miliona maraka koje bespovratno odlaze na penale, potpisom je potvrđen i fizički gubitak resursa. Do kraja radnog vijeka elektrane, RiTE „Ugljevik“ je primoran da čak jednu trećinu mukotrpno proizvedene struje isporučuje Slovencima. Šteta je dvostruka: ne samo da struja odlazi preko granice, već se trenutno isporučuje po cijeni od 56 evra po megavat-času, iako sama proizvodnja domaći kolektiv košta znatno više (oko 75 evra).
Direktor „Elektrogospodarstva Slovenije“ Darko Kramar s punim pravom nije krio zadovoljstvo „pravnim zaključkom“ koji je za njegovu zemlju osigurao i novac i jeftinu energiju.
U prevodu, rudari u Ugljeviku će naredne 22 godine kopati ugalj prevashodno da bi se isplaćivali višemilionski dugovi i napajala Slovenija, dok će nadležni ovaj poraz i dalje pakovati u oblandu „stabilizacije kolektiva“, piše RTV BN
