Čak ni manipulacija izbornim pravilima — niti preuzimanje kontrole nad državom koje se odvijalo tokom više od decenije i po na vlasti — nisu mogli spasiti mađarskog premijera Viktora Orbana od teškog poraza, piše POLITICO u svojoj analizi.
Nije pomogla ni glasna podrška Orbanovih MAGA saveznika, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa i potpredsjednika JD Vancea, koji su otvoreno stali uz svog najlojalnijeg ideološkog partnera u Evropi, kršeći tabu da političari učestvuju u kampanjama u drugim državama.
Vlast nosi određene prednosti, posebno kada se bez zadrške koristi za namještanje sistema, ali se može pretvoriti i u teret. To se Orbanu desilo na ovim izborima. Birači su bili nemirni i sve umorniji od njega i njegove vladajuće stranke Fidesz, koju povezuju s klijentelizmom i korupcijom koja potkopava ekonomiju.
No, Orban nije imao svjež odgovor na promjenu raspoloženja u javnosti. Ostao je čvrsto pri strategiji koju je koristio na prethodna tri izbora, predstavljajući se kao jedini koji može zaštititi mađarske interese, dok je istovremeno prizivao vanjske prijetnje. U ovoj kampanji optužio je svog rivala da zemlju vuče prema ratu, povezujući ga s dva njegova stalna ‘strašila’: Evropskom unijom i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
Ali geopolitika i širenje straha više nisu djelovali. Ovo su bili izbori o svakodnevnom životu.
Orbanovo pogrešno čitanje biračkog tijela pomoglo je njegovom izazivaču Peteru Magyru da neutralizira nepoštenu prednost koju je premijer osigurao kroz prekrajanje izbornih jedinica, kontrolu nad medijima i kupovinu glasova. To je otvorilo prostor njegovoj desno-centrističkoj stranci Tisza.
Veliki populist izgubio je dodir s narodom i nije shvatio da ga potkopavaju isti problemi koji su oslabili autoritarne lidere širom svijeta: raširena korupcija i klijentelizam, kleptokratska elita i propadanje infrastrukture. Sve to ojačalo je Magyra i njegov izazov.
“To se moglo vidjeti i osjetiti na skupovima — postojalo je stvarno oduševljenje na opozicionim okupljanjima, ali ne i na vladinim”, rekao je za POLITICO Orbanov biograf Pal Daniel Renyi.
To je značilo i da je vanjsko miješanje MAGA pokreta i evropskih populista, poput Marine Le Pen iz Francuske, Geerta Wildersa iz Nizozemske i Mattea Salvinija iz Italije — koji su, poput Vancea, dolazili u Budimpeštu da vode kampanju za Orbana — bilo uzaludno. Isto važi i za podršku Alice Weidel, kopredsjednice krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), koja je Mađarima u videu poručila: ‘Evropi treba Viktor Orban.’

Ekonomija, glupane
Uprkos njihovim nativističkim i suverenističkim stavovima, te zagovaranju da države ‘vrate kontrolu’ nad svojom političkom i kulturnom sudbinom, globalni akteri krajnje desnice nisu se suzdržavali u sve dramatičnijim upozorenjima šta bi se moglo dogoditi Mađarskoj ako birači odluče za promjene i okončaju Orbanov ‘guljaš-populizam’.
No, te velike poruke i lekcije nisu imale odjeka kod mađarskih birača, koje su više zanimale svakodnevne brige: plaćanje računa, zapošljavanje i dostupnost kvalitetne zdravstvene zaštite.
“Strano miješanje jednostavno nije bilo važno”, rekao je Marton Tompos, opozicioni zastupnik iz centrističke stranke Momentum, koja se na ovim izborima povukla kako bi Magyrova Tisza imala čist put protiv Orbana.
“Uzmimo Vancea — potpuno je nepoznat mađarskoj javnosti, pa je bilo naivno misliti da će njegovo prisustvo nešto promijeniti“, rekao je Tompos za POLITICO. Transatlantska podrška nije mogla promijeniti političku realnost u Mađarskoj, gdje je nezadovoljstvo Fideszom proizlazilo iz unutrašnjih problema zemlje.
Možda pozivanje američke podrške nije bilo naivno, već očajnički potez. Orban više nije imao ideja u borbi protiv Magyra, bivšeg člana Fidesza koji je, za razliku od prethodnih izazivača, razumio sistem koji je Orbán izgradio i nije popuštao kada je riječ o patriotizmu i nacionalnim simbolima. Magyar je pozivao pristalice da nose nacionalne zastave na skupove, ponekad je nosio tradicionalne mađarske košulje, a na fudbalske utakmice dolazio kao običan gledalac, sjedeći među navijačima, a ne u VIP ložama.
Također je bio jasan po pitanju stranog utjecaja, tvrdeći da je svako miješanje — bilo iz Washingtona, Brisela ili Moskve — neprihvatljivo: Mađari će sami odlučiti. Time je zauzeo snažnu patriotsku poziciju koja je Orbana prikazala više kao nečijeg poslušnika.
U kampanji je ostao fokusiran na životne teme, konstantno napadajući Fidesz zbog korupcije i ukazujući kako su Orbanova porodica, poslovni partneri i uži krug postajali sve bogatiji, dok su obični građani postajali sve siromašniji.
Ono što je zaista brinulo birače — inflacija, ekonomska stagnacija i sistemska korupcija — bilo je u središtu Magyrove kampanje, kaže Matyas Bódi, izborni geograf sa Univerziteta Eötvös Lorand u Budimpešti.
“Orbanov poraz uzrokovali su troškovi života, nedostatak ekonomskih prilika i poslova“, dodao je Bódi. Magyrove poruke o lošim javnim uslugama također su odjeknule. „Ključna poruka bila je da država jednostavno ne funkcioniše. Ako pogledate zdravstvo, transport i obrazovanje — iskustvo građana je propadanje i sve veća disfunkcionalnost.“
Magyar je iskoristio frustracije birača i obećanjima o „modernoj, evropskoj Mađarskoj“ privukao ne samo mlade, već i sredovječne radnike, važan dio tradicionalne baze Fidesza.
Zapravo, 45-godišnji Magyar podsjećao je na Orbána iz 2010. godine, kada je i on vodio kampanju fokusiranu na ekonomiju i poboljšanje života građana, kaže Péter Molnár, bivši zastupnik Fidesza.
Discipliniran kampanjac
Dok je Orbán upozoravao na opasnost od uvlačenja u rat u Ukrajini i prikazivao Magyra kao marionetu Zelenskog i EU, Magyar je ostao pribran i ignorirao provokacije.
„Magyar je bio vrlo discipliniran“, rekao je Molnár. „Svaki put kada ga je Orbán pokušao skrenuti s teme, on je to ignorirao.“ U razgovoru u februaru, Magyar mu je rekao da ne smije napraviti nijednu grešku: „Pokušavam izbjeći svaku grešku.“
Tokom kampanje bio je energičan i direktan, obilazeći i gradove i sela gdje Fidesz tradicionalno ima podršku — nešto što njegovi prethodnici nisu radili. Za svaki grad koji je posjetio Orbán, Magyar je obišao njih nekoliko.
U ranim fazama kampanje nosio je čak i kartonsku figuru Orbána, kako bi simbolično pokazao njegovo odsustvo.
Njegovo insistiranje na temi korupcije bilo je presudno, smatra Timothy Ash iz britanskog Chatham Housea: „Ljudi mogu tolerirati kleptokratiju dok ekonomija ide dobro, ali kada počne propadati i vide kako elita puni džepove — reakcija je neminovna.“
Profesorica s Princetona Kim Lane Scheppele dodaje: „Orbán je mogao pobjeđivati dok je ekonomija bila snažna i dok je korupcija bila skrivena.“
„Ali ekonomija je stala. A uz to su došla i brojna otkrića o korupciji — luksuzna imanja, ogromno bogatstvo njegovih bliskih saradnika — i javnost se okrenula protiv njega, u trenutku kada građani sve teže spajaju kraj s krajem.“
Ističe i da je Orbán djelovao zbunjeno u odnosu na Magyra, „mlađu verziju sebe — desnog centra i antikorupcijskog kandidata. Upravo takav je bio i Orbán 2010. kada je došao na vlast.“









