Porezna politika administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa uskraćuje državi stotine milijardi dolara prihoda i najveću korist donosi najbogatijim građanima, ocjenjuje ekonomski novinar Eduardo Porter u analizi za britanski Guardian.
Nakon što je Predstavnički dom prošle godine usvojio svoju verziju Trumpovog zakona One Big Beautiful Bill Act, predsjedavajući tog doma Mike Johnson tvrdio je da nije riječ o poreznim olakšicama za milionere.
Zakon je povezao smanjenje poreza veće od pet biliona dolara s rezovima većim od bilion dolara u programima pomoći za kupovinu hrane i zdravstvenom programu Medicaid.
Johnson je tvrdio da su glavni korisnici olakšica vlasnici malih preduzeća koji otvaraju radna mjesta u američkim zajednicama.
Porter, međutim, smatra da je priča o skromnim preduzetnicima s američkih glavnih ulica mit kojim se prikriva sistem naklonjen najbogatijima.
Porezna olakšica teška 820 milijardi dolara
U središtu polemike nalaze se takozvane „pass-through“ kompanije. Približno 95 posto američkih preduzeća posluje u ovom obliku, zapošljava polovinu svih radnika i stvara više od polovine ukupnih poslovnih prihoda u zemlji.
Ove kompanije ne plaćaju standardni porez na dobit. Njihova neoporezovana dobit prebacuje se vlasnicima, koji je prijavljuju kao lični prihod i najčešće plaćaju niže porezne stope.
Republikanci već godinama zagovaraju ovakav model. Republikanski senator Ron Johnson 2017. zaprijetio je da neće podržati Trumpov Zakon o smanjenju poreza i zapošljavanju dok odbitak na prihode „pass-through“ kompanija nije povećan sa 17 na 20 posto.
Ta olakšica prošle je godine postala trajna, a procjenjuje se da će američki budžet u narednoj deceniji koštati približno 820 milijardi dolara. To je skoro jednako iznosu smanjenja sredstava za Medicaid.
Najbogatijem procentu otišla većina prihoda
Prema podacima Centra za poreznu politiku Urban-Brookings, oko 57 posto od ukupno 1,3 biliona dolara prihoda „pass-through“ kompanija u 2022. godini pripalo je grupi od 890.000 ljudi koji čine najbogatiji jedan posto stanovništva.
Istraživanje ekonomista američkog Ministarstva finansija, Banke federalnih rezervi Minneapolisa i Univerziteta Dartmouth pokazalo je da je godinu nakon poreznih promjena iz 2017. približno 35 posto svih odbitaka otišlo poreznim obveznicima s godišnjim prihodima većim od milion dolara.
Riječ je o olakšicama ukupne vrijednosti 54 milijarde dolara.
Porter tvrdi da su političari koji brane ove mjere itekako svjesni kome one najviše koriste.
Senator Ron Johnson imao je vlasnički udio u kompaniji za proizvodnju plastike, koji je 2020. prodao za iznos između pet i 25 miliona dolara. Njegovo bogatstvo 2018. godine procijenjeno je na oko 40 miliona dolara, zbog čega je tada bio šesti najbogatiji senator.
Mike Johnson, koji se predstavlja kao čovjek „skromnih mogućnosti“, živi u kući vrijednoj 3,7 miliona dolara, u blizini američkog Kapitola. Nekretnina pripada republikanskom donatoru milioneru Leeju Beamanu, koji je bogatstvo stekao posjedovanjem lanca autosalona.
Hiljade milionera na svakog milijardera
Ekonomisti Owen Zidar s Princetona i Eric Zwick s Univerziteta u Chicagu istraživali su bogatstvo takozvanih „milionera sa glavne ulice“.
U tu grupu spadaju vlasnici stomatoloških i ljekarskih ordinacija, autosalona, osiguravajućih kuća, advokatskih kancelarija, agencija za nekretnine, računovodstvenih kompanija i građevinskih firmi.
Veliki broj njih organizovao je poslovanje kroz „pass-through“ kompanije.
Prema procjeni Zidara i Zwicka, na svakog milijardera s Forbesove liste 400 najbogatijih dolazi više od 4.000 „milionera s glavne ulice“, od kojih svaki posjeduje najmanje deset miliona dolara.
Njihovo ukupno bogatstvo procjenjuje se na 46,7 biliona dolara, što je skoro 12 puta više od zajedničkog bogatstva milijardera s Forbesove liste.
Bogati vlasnici plaćaju nižu stopu od zaposlenih
Odbitak od 20 posto na dobit „pass-through“ kompanija znači da najviša porezna stopa za njihove bogate vlasnike iznosi 29,6 posto.
Istovremeno, zaposleni koji prihod ostvaruju kroz platu mogu plaćati najvišu graničnu stopu od 37 posto.
Javna rasprava o političkoj moći najbogatijih uglavnom je usmjerena na milijardere. Porter, međutim, upozorava da bi milioneri koji se nalaze ispod radara mogli imati još veći politički utjecaj.
Odbori za političko djelovanje koje vode udruženja trgovaca nekretninama, distributera piva i vlasnika autosalona bili su među deset najvećih donatora tokom izbornog ciklusa 2023–2024.
Milioneri i sami sjede u Kongresu
Američki multimilioneri nisu samo donatori nego i direktni učesnici političkog procesa na saveznom, državnom i lokalnom nivou.
Vlasnici autosalona Don Beyer iz Virginije, Vern Buchanan s Floride i Mike Kelly iz Pennsylvanije članovi su Odbora za poreze i javne prihode Predstavničkog doma.
Osim odbitka za „pass-through“ kompanije, u Trumpov zakon uvrštena je i olakšica na kamate za nove automobilske kredite. Zidar i Zwick procjenjuju da će ta mjera budžet koštati između pet i deset milijardi dolara godišnje tokom četiri godine.
Utjecaj seže daleko izvan poreza
Porter upozorava da politički utjecaj bogatih vlasnika preduzeća ne završava na poreznim olakšicama.
Američki ljekari su 1997. uspjeli uvjeriti saveznu vladu da zamrzne broj specijalizantskih mjesta koja finansira Medicare, čime je ograničen dolazak novih ljekara na tržište.
SAD danas ima 2,7 ljekara na 1.000 stanovnika, dok prosjek u drugim državama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj iznosi 3,7.
Približno 26 posto američkih ljekara pripada najbogatijem procentu stanovništva. U Švedskoj ih je u toj grupi samo pet posto.
Vlasnike autosalona u svih 50 američkih saveznih država štite zakoni koji proizvođačima otežavaju zatvaranje postojećih ili otvaranje novih prodajnih mjesta. U 17 država proizvođačima automobila zabranjena je direktna prodaja kupcima.
Agenti za nekretnine profitiraju od privilegovanog pristupa podacima o nekretninama i visokih naknada, dok distributeri piva lobiraju za zabranu direktne prodaje pivara trgovinama i zaštitu svojih teritorijalnih prava.
Trumpov zakon više voli milionere nego Muska
Porter zaključuje da kritike ne bi trebale biti usmjerene samo prema milijarderima poput Elona Muska.
Trumpov najvažniji porezni zakon ukinuo je subvencije za električna vozila koje su pomagale prodaji Tesle, ali je zadržao ili proširio pogodnosti koje koriste vlasnici autosalona, ljekari, trgovci nekretninama i drugi pripadnici najbogatijeg procenta.
„Trump možda voli Elona Muska, ali njegov ključni zakon pokazuje mnogo više ljubavi prema vlasnicima autosalona, ljekarima i investitorima u nekretnine koji žive nekoliko spratova ispod Elona, ali su i dalje duboko unutar najbogatijeg jednog procenta“, zaključuje Porter u analizi za Guardian.
