Kiseljačke pogačice mogle bi biti uvrštene na listu svjetskih nematerijalnih dobara, a o njihovoj posebnosti mogao bi govoriti svaki pekar u Kiseljaku koji decenijama prave jedinstvene pogačice poznate cijeloj Bosni i Hercegovini.
O popularnosti kiseljačkih pogačica najbolje govori i činjenica da brojni izleti i ekskurzije koje prolaze kroz Kiseljak podrazumijevaju i obavezno zaustavljanje pored jedne od brojnih pekara ili piljara pored ceste s pekarskim proizvodima koje u svojoj ponudi imaju ovaj specijalitet. Reklo bi se da je to obična pogača, ali s tim se nikada neće složiti pekari koji ističu da je ova pogača iz Kiseljaka jedinstvena.
Razlog toga se krije u recepturi gdje se umjesto vode koristi kiseljak, ali i način pripreme s obzirom na to da se peče na visokoj temperaturi.
“Kajmak kao kajmak nije ništa posebno, sasvim obični kajmak, ali namaz može biti bilo kakav. Ovdje je poseban način pravljenja pogače gdje se umjesto vode koristi kiseljak kojeg u našem gradu ima i na javnoj česmi. One treba da izgore pa da se suše. To je nešto posebno što daje pogačici poseban ukus i zbog čega su naše pogače posebne”, kazao nam je Amir Agić, vlasnik pekare Agić, koja je samo jedna od brojnih s ponudom pogačica.
U nastavku razgovora Agić nam je otkrio da pogače u Kiseljaku postoje od 2. svjetskog rata te da ih je njegov otac pravio kod jednog pekara kod kojeg je radio 30 godina, prije nego je otvorio svoju pekaru 1985. godine.
Stanovnici Kiseljaka, ali i pekar Agić ističe da bi bila velika čast i velika stvar kada bi pogače iz Kiseljaka bile uvrštene na listu svjetskih nematerijalnih dobara jer su jedinstvene i ne mogu se svugdje pojesti.
