Potpredsjednik SAD-a JD Vance je u prvih godinu dana bio najaktivniji član aktuelne američke administracije, ali je od početka napada na Iran netipično tih.
Od početka svog mandata, u januaru 2025. godine, Vance je skoro svakodnevno davao izjave, dijelio mišljenja o svemu što se dešava u SAD-u na X-u, te često ulazio u sukobe s političkim protivnicima na društvenim mrežama.
Međutim, kada su 28. februara Izrael i SAD pokrenuli napad na Iran, Vance je odjednom obustavio medijska pojavljivanja, a objave na X-u je limitirao na odavanje počasti poginulim američkim vojnicima.
Da li je Vance shvatio koliko je rat s Iranom nepopularan?
O razlozima Vanceove tišine se aktivno diskutuje u američkim medijima, a cijela situacija se može staviti u kontekst njegovih stavova i izjava prije izbora na mjesto potpredsjednika.
Vance je izabran kao neortodoksni kandidat, u smislu da nije bio “klasični” republikanac, kao što je to bio Mike Pence, Trumpov potpredsjednik u prvom mandatu.
Posebno se to odnosilo na vanjsku politiku. Dok je Pence bio klasični “jastreb” (hawk, engl.), koji je zagovarao aktivniju ulogu SAD-a širom svijeta, Vance je bio izolacionista koji je naglašavao svoje iskustvo u američkoj vojsci kao razlog za svoje stavove.
Vance se otvoreno borio protiv američkog intervencionizma, te ponavljao krilaticu koja je pomogla Trumpu da bude izabran: bez novih ratova.
Međutim, kada je Trump napadom na Iran izdao ovu poziciju, veliki broj glasača je to shvatilo kao izdaju, a rezultat je bio jasan – samo 28 posto Amerikanaca podržava novi sukob na Bliskom istoku.
Vance je, kako se čini, shvatio da bi otvorena podrška za rat u Iranu mogla naštetiti njegovoj popularnosti, kao što je to slučaj s Trumpom, te se odlučio povući iz javnosti da bi “spasio šta se spasiti može”.
Šutnja o Iranu kao početak predizborne kampanje za 2028. godinu
Kada se uzme u obzir da je, prema procjenama analitičara u SAD-u, Vance najvjerovatniji izbor da naslijedi Trumpa, njegova šutnja o Iranu ima puno više smisla.
Ako bi otvoreno stao uz Trumpov rat, Vance bi bio u problemu za dvije godine, kada bi glasačima ponovo trebao da se predstavi kao izolacionista koji neće (ponovo) uvući zemlju u rat na Bliskom istoku.
Javnim izjavama podrške za ovaj sukob, američki potpredsjednik bi u svojoj predizbornoj kampanji bio laka meta za protukandidate, a imajući u vidu generalnu nepopularnost Trumpovog drugog mandata, stvorila bi se situacija iz koje bi se bivši senator teško izvukao.
Međutim, njegova šutnja, kao i razlozi koji najvjerovatnije stoje iza nje, pokazuju da se već postavljaju pozicije za predsjedničke izbore 2028. godine, iako je do izbora ostalo više od dvije godine.
U američkoj politici nikada nije previše rano da se otvori kampanja, a čini se da je Vance otvara “mekim” distanciranjem od politike koja očigledno nije popularna.
U tome mu pomaže činjenica da njegov šef ima veliki broj drugih problema, zbog čega njegova šutnja jednostavno nije tema u Trumpovom krugu.
Naravno, ne možemo sa sigurnošću znati šta se dešava u Bijeloj kući kada se zatvore vrata, ali je Trump političar koji se ne ustručava od kritike i prozivanja. Činjenica da Vancea nije spomenuo u ovom kontekstu dala je potpredsjedniku priliku da se na elegantan način “izvuče” i ostavi kakvu-takvu šansu da bude kandidat i potencijalno odnese pobjedu na izborima 2028. godine.
Rubio izabrao drugačiji pristup
Vanceovi potezi se moraju staviti i u kontekst djelovanja državnog sekretara Marca Rubija, koji je od početka sukoba u Iranu, u svojstvu pozicije koju obnaša, stao iza Trumpa i njegove odluke da krene u napad na ovu zemlju.
Dok je Vance procijenio da mu šutnja o ovoj temi daje priliku da se oslobodi odgovornosti, Rubio je očigledno mišljenja da treba pojačati svoju poziciju među glasačkom bazom koja će Trumpa podržati bez obzira na to kakvu odluku donese.
Uz to, Rubio je od početka svoje političke karijere zagovornik američkog intervencionizma, što znači da je spojio održavanje svoje baze i jačanja pozicije među Trumpovim glasačima.
Ovakav razvoj događaja sugeriše da se borba za republikansku nominaciju itekako odvija, čak i u javnoj sferi, te da dva glavna kandidata imaju različit pristup.
Dok bi Rubio svoju kampanju mogao graditi na svojoj lojalnosti Trumpu bez obzira na okolnosti, Vance se pozicionira kao političar koji ima prostor da se na vrijeme distancira i “opere” od nepopularnih odluka.
Koja taktika će biti uspješnija i da li će Trump republikancima uopšte ostaviti priliku za pobjedu 2028. godine, saznat ćemo u naredne dvije godine.
