Tokom mjeseca ramazana ove godine pronašli smo desetine lažnih organizacija i pojedinaca iz Ugande koji su pozivali ljude iz Bosne i Hercegovine i dijaspore da uplaćuju novac za navodne iftare gladnoj djeci u Africi. Koristeći fotografije, lažne profile i imena drugih humanitarnih organizacija, zarađivali su novac od osoba koje su mislile da čine dobro.
Bili su prvi dani mjeseca ramazana ove godine kada je Ramiz Alić, penzioner iz Srebrenika, imao najbolju namjeru – nahraniti siromašnu djecu bez roditelja iz Ugande u Africi.
Na društvenoj mreži Facebook upoznaje mladića iz Ugande koji mu se javlja u privatnim porukama s molbom da mu pošalje novac kako bi kupio iftare za djecu. Rekao mu je da su to djeca bez roditelja i da tog dana neće imati ručak ako ne pošalje novac. Mladić je bio uporan da mu novac hitno treba.
“Ta djeca su siročad, bez oca i matere, teško mi je o tome pričati kad vidim fotografije te djece, žao mi je te djece. Ja taj novac halalim i halalio sam”, rekao je Ramiz ekipi Detektora.
Dogovor je bio – 50 obroka za pedesetero gladne djece. Mladić je zahtijevao da mu se novac uplati preko “Western Uniona”, servisa za brzi transfer novca.
On je Magololo Ramadhan, 21-godišnjak iz Ugande koji je ljude uvjeravao da radi za humanitarnu organizaciju i da sve ide regularnim putem.
“Koliko je? Kaže, jedan euro, jedno dijete. Hajde, ja ću za 50, i tako. To je bila subota. Nedjelja, zove: ‘Brate’, poruku šalje, ‘brate, ja čekam tvoj iftar.’ Reko’, brate, nedjelja danas, u ponedjeljak ću, nema banke danas, kod nas ne rade. I tako, u ponedjeljak sam otišao u ‘Western Union’ banku, platio 100 maraka”, prepričava nam Ramiz.
Novac je uplatio u devet sati ujutro, a Magololo ga je podigao nekoliko minuta poslije. Dogovor je bio da Ramizu pošalje fotografije i videe djece na iftaru te ispisana imena njega i supruge na tablama koje će djeca držati, te posebno tablu s prezimenom Alić za sina i njegovu suprugu.
Međutim, nakon uplate mladić je zatražio još novca, te da Ramiz preko prijatelja i poznanika prikupi dodatni iznos, što nije učinio.
Magolola pronalazimo pod drugim imenom na Facebooku – Jumma Bin Shabhnu. Nakon toga razgovor prebacujemo na WhatsApp. Kako su dani prolazili, Magololo je postajao nestrpljiviji i insistirao na slanju novca.
Po nekoliko puta dnevno je pisao slatkorječive poruke koristeći što više islamske terminologije na bosanskom jeziku.
Sredinom ramazana pozivamo ga videopozivom, i mladić odgovara. Kaže da koristi aplikaciju za prevođenje i da radi za humanitarnu organizaciju Juma Islamic Charity Organisation. Ubrzo nam šalje lažnu potvrdu o registraciji.
Jedno dijete, jedan euro, bila je ponuda i za nas.
“Možeš poslati novac putem ‘Western Uniona’, ‘Moneygrama’, ‘Ria’, i imam svoju organizaciju, kao i još jednu organizaciju s kojom sarađujem’, ubjeđivao nas je Magololo.
Mirnela Salihović je direktorica Udruženja “Mostovi spajanja” iz Sarajeva i posljednju godinu dana sarađuje sa organizacijama i pojedincima iz Afrike za prikupljanje donacija. Također sarađuje sa organizacijama iz Ugande i kaže da postoji posebna procedura kako novac treba da stigne na prave adrese.
Kaže da je dobijala zahtjeve za poruke od raznih pojedinaca i lažnih organizacija, ali usljed ranijeg iskustva nije uplaćivala nikakav novac. Za Detektor objašnjava proceduru slanja novca.
“Naziv organizacije, kada je registrovana, kada su dobili pečat, kada su osnovani. To je ta faktura koju ja dobijem nakon uplate. Naravno, bez tih faktura koje ja ne dobijem – znači, ne radim, niti sam ikada imala situaciju da tako radim”, objašnjava Salihović.
Većina navodnih humanitaraca su novinarima Detektora, i osobama od kojih su tražili novac, tražili uplate direktno na njihova imena, a zauzvrat su obećavali da će djeca na tablama imati ispisana imena onih koji su uplatili.
Na njihovim profilima se nalaze i pozivi na doniranje novca za kopanje bunara, a Detektor je ranije otkrio kako su pojedinci i udruženja iz BiH uz podršku selefijskih predavača skupili više miliona maraka za izgradnju bunara i džamija u Africi. Istraživanje je pokazalo da je novac prikupljan netransparentno, a da su građanima dostavljane fotografije navodno izgrađenih bunara. Otkrili smo da su neke od tih fotografija bile fotošopirane.
Pius Enywaru, istraživački novinar iz Ugande, kaže da se nedavno susretao sa istim slučajevima – posebno tokom mjeseca ramazana – na Facebooku, WhatsAppu i TikToku. Prevaranti ne targetiraju samo muslimane, nego sve osobe koje žele donirati novac.
“Oni koriste poznate organizacije koje su relevantne i kojima ljudi vjeruju. Koriste poznate osobe iz različitih država. Koriste njihove slike, njihove društvene mreže, također objavljuju njihove stranice kako bi izgledali autentičnije. Vidjeli smo da policija ne pridaje toliko pažnje. Imali smo priliku vidjeti inicijative koje su se pojavljivale u našoj vladi, koji su upozoravali ljude da ne padaju na prevare, a također i neke medijske organizacije su vodile kampanje”, objašnjava za Detektor.
Rašid Krupalija iz redakcije Raskrinkavanja, koja se bavi provjerom istinitosti sadržaja na društvenim mrežama, kaže da se lažni pozivi na humanitarne akcije najviše plasiraju na Facebooku i YouTubeu.
Iz “Mete” nisu odgovorili na pitanje Detektora o uklanjanju ovakvih sadržaja, iako je odranije poznato da takvi sadržaji krše pravila zajednice, i kao takvi bi se trebali uklanjati.
“Ono što smo mi nekako vidjeli jeste da se takvi sadržaji rijetko kad uklanjaju, uz različite izgovore, da ne krše pravila zajednice, da se ne radi o sadržajima koji su štetni i slično, i negdje takva opravdanja prolaze zato što je jako teško dokazati da je nešto prevara. Jako je teško stupiti u kontakt sa ‘Metom’ i objasniti ljudima koji tamo rade da je nešto očigledno prevara ili da je štetan sadržaj”, objašnjava Krupalija.
U jednoj od poruka koju je dobio Detektor, Feki Ismail je tvrdio da radi za organizaciju Muslim Relief i da mu je brat direktor organizacije. Lažna e-mail adresa i broj organizacije su ga razotkrili, a Muslim Relief nije aktivan u Ugandi iako postoje lažni profili s tim imenom. Mediji i watchdog organizacije su upozoravali na lažno prikupljanje novca za siromašne u Africi, a iz humanitarne organizacije Islamic Relief su već nekoliko puta naveli da se na društvenim mrežama pojavilo nekoliko organizacija i pojedinaca koji koriste njihov logo u Ugandi. Ranije je Američka ambasada u Ugandi upozoravala na različite vrste internet prevara.
Vahidin Đaltur, vještak informacijskih tehnologija, smatra da se prevare odvijaju jer korisnici društvenih mreža najviše pažnje posvećuju vizualnom dijelu, a ne suštini ili tačnosti sadržaja.
“S obzirom na sredstva koja se prikupe na ovaj način, jer internet je doslovno postavio tako da ovakva jedna organizacija skuplja na cijelom svijetu. Njima ove slike idu i na njemačkom, jer imate gore veliku populaciju također muslimana, i na turskom i na iranskom i na švedskom, znači nije bitno”, objašnjava Đaltur.
Detektor je otkrio da su osobe iz Ugande koristile ponekad dva imena i više profila. Nasser Manyuka je novac tražio s profila Ammad bih Nasser, ali detaljnim praćenjem i upoređivanjem fotografija, videa i brojeva telefona, zaključili smo da se radi o istoj osobi. U porukama koje nam i dalje šalje, često je slatkorječiv i, koristeći vjersku terminologiju, pokušava da izvuče novac. Slično, šablonski, govorile su i osobe s još najmanje 20 profila, insistirajući na uplatama i pozivajući na videopozive više puta.
Saša Petrović, načelnik odsjeka za borbu protiv kompjuterskog kriminala FUP-a, kaže da su internet prevare ovakve ili sliče vrste u nadležnosti kantonalnih MUP-ova. Kaže da ne vidi zainteresovanost onih koji se tim trebaju baviti, nego većinu predmeta ili slučajeva prebacuju Federalnoj upravi policije (FUP).
“To nas opterećuje, izuzetno nas opterećuje, da ne možemo da se bavimo stvarima kojima bi trebalo da se bavimo. Takva prevara, jedan zahtjev prema ‘Meti’, ko je oglašavao preko ‘Mete’, IP adresa, lokacija, akt prema toj državi, ja otprilike kažem, u tri-četiri koraka da se to završi”, kaže Petrović.
Osim kod pojedinaca, upozoravaju stručnjaci, novac može završiti i kod terorističkih organizacija, što je, za one koji uplaćuju, krivično djelo.
“Puno mi je lakše poslati pet maraka nego istraživati je li to stvarno tako, duša će mi biti mirna, pomogao sam nekome, a može se desiti ustvari da sam uvalio sebe u problem jer sam pomogao terorističkoj organizaciji, odnosno finansirao terorističku organizaciju, što je puno veći problem”, objašnjava Đaltur.
