Naša stranka posljednjih dana je u fokusu političke javnosti i to zbog, čini se, unutrašnjih turbulencija koje se odražvaju na kompletan proces formiranja vlasti.
A, lavinu komentara i reakcija pokrenula je Sabina Ćudić svojim izjavama.
Prvo je pažnju privuklo njeno glasanje odnosno neglasanje za rukovodstvo Predstavničkog doma Parlamenta BiH u kojem je Marinko Čavara.
Ćudić je to pravdala svojevrsnom principijelnošću s obzirom na to da je Čavara na američkoj crnoj listi.
Onda je stigla njena izjava na televiziji N1 u kojoj je nagovijestila da možda neće glasati ni za Vijeće ministara BiH.
No, o čemu se zapravo radi? Je li u pitanju zaista principijelnost ili nešto drugo?
Odnos Naše stranke od početka je pun rupa, čudnih manevara i dvostrukih aršina.
(Ne)principijelna Naša stranka
Krenimo redom.
Kada je u pitanju principijelnost, čudno je da Sabina Ćudić ima nešto protiv Čavare, a ne i protiv Mirsada Kukića s čijom je PDA u koaliciji.
Nakon što je odbila Čavaru, ali i Nebojšu Radmanovića (SNSD) postavilo se pitanje hoće li NS uopće učestvovati u državnoj vlasti.
Zanimljivo je da je tek nakon što je skoro sve dogovoreno, nakon što je šef NS-a Edin Forto već u Banjoj Luci ozvaničio koalciju, Ćudićka tražila sjendicu Glavnog odbora na kojoj se to sve mora odobriti.
I zasjedao je.
Nako sjednice, Ćudić je pročitala neke principe odnosno uvjete za učešće NS-a u državnoj vlasti.
Ipak, principi su bili uopćeni, već ranije apsolvirani i dogovoreni i sa HDZ-om i SNSD-om. Tako se stekao dojam da su usvojeni principi svrha sami sebi odnosno da opravdaju već raniji dogovor o ulasku u vlast.
