Vlast i opoziciju iz Republike Srpske, po drugi put ove godine, ujedinio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Ovaj put to su bili izbori u Srbiji, a potom i napadi na opoziciju u ovoj zemlji koja smatra da je pokradena na izborima. A ako napada nije bilo, podrška je izostala.

U maju ove godine, miting Srpske napredne stranke. Podrška je redom stigla od SNSD-a, SDS-a, Narodnog fronta i PDP-a. Različitog mišljenja je bila samo Lista za pravdu i red.

To kako Vučić ujedinjuje vlast i opoziciju u Republici Srpskoj je prepuno nelogičnosti.

Prva je kaže za BUKU politička analitičarka Tanja Topić ta što opozicija iz Republike Srpske, koja oštro kritikuje vlast ovdje, u Srbiji podržava onu politiku i vlast, koja gotovo da je preslikana matrica, kako po političkom mentalnom sklopu, odnosu prema neistomišljenicima, kontroli medija i svih institucija, izbornom inženjeringu, tako i političkoj retorici.

Još kao jednu očiglednu nelogičnost navodi i činjenicu da je opozicija u Republici Srpskoj oštro protestvovala zbog izborne krađe na proteklim izborima dok šutke prelazi preko brojnih izbornih nepravilnosti na koje ukazuje opozicija u Srbiji na netom završenim izborima.

Ali podsjeća Topić, vidjeli smote nelogičnosti i ranije, kada je opozicija iz RS-a gotovo jednoglasno podržala kontramiting vlasti u Srbiji, da bi na istom slušali obraćanje Milorada Dodika, protiv kojeg su osuli verbalnu paljbu u RS. Vidjeli smo, napominje, i neke opozicione lidere koji su glasali na lokalnim izborima u Srbiji, iako je to nezakonito i neregularno.

“Lice i naličje jedne iste kontroverzne politike. Kritikovati aktuelnu vlast u RS-u a podržavati Aleksandra Vučića ne ide zajedno”, jasna je Topić.

Kaže i da nema zdravorazumski odgovor zašto je to tako: “Jednim dijelom možemo govoriti o dodvoravanju najmoćnijem čovjeku u Srbiji, jer znamo da godinama zeleno svjetlo iz Beograda znači blagoslov da možete vladati i u Republici Srpskoj. A to vam dođe u aktuelnoj konstelaciji vlasti kako u Srbiji tako i u Republici Srpskoj nadati se mrvicama sa stola. Dijelom je to i zbog toga što je većina opozicionara iz RS-a bliža vrednosnom sistemu vladajućih u Srbiji i nekritičkom njegovanju, ma koliko javno se borili protiv toga, kulta ličnosti i identifikovanja sa nacionalnim liderom, proruskom i antizapadnom narativu, koji su u korijenu srpske nacionalne politike. Jezici kojim govori prozapadna opozicija u Srbiji i ovdašnja su dva različita i teško je naći najmanji zajednički imenitelj među njima”.

Na kraju, podsjeća Topić, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su brojni političari iz Republike Srpske svoj rezervni položaj zauzeli u Srbiji, posjedujući nekretnine i naravno da se neće dovesti u poziciju da to na bilo koji način ugroze zbog političkog stava, istog tog koji im je to i omogućio.

Politički analitičar Draško Aćimović postavlja pitanje postoji li zaista prava opozicija u Republici Srpskoj: “Što se tiče Srbije ima tu i zajedničke pozicije Evropskih narodnih partija Evrope kojima pripada SNS. U RS je PDP, a i SDS i Narodni front Jelene Trivić pokušavaju ući u tu grupaciju. Nadalje RS nema ni partije iz grupacije socijaldemokrata, podsjetimo SNSD je izbačen, a nema ni stranke zelenih, ni liberala, ni radikalne desnice i ljevice”.

Sve to je dovelo da se sadašnja opozicija, zajedno sa vlasti drži zvanične politike Srbije.

“Mislim da je zvanična politika RS usaglašena između svih aktera osim Nebojše Vukanovića koji ima stav da je apsolutno protiv svih, što takođe nije baš pravilno I ne donosi suštindu korist nikome. A taj zajednički stav se dešava jer bi svaka podjela u RS bi bila iskorištena kako protiv RS, tako i Srbije. To vidimo i kod Hrvata. Tako Andrej Plenković i Zoran Milanović imaju istu poziciju vezanu za Hrvate u BiH i obratno”, zaključuje Aćimović