Mediji, iksaši i novinari bliski Demokratskoj fronti posljednjih dana provode pravu hajku i predvode frontalni napad na Semira Efendića. Prema njihovoj računici, da se Efendić nije kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, u novembru bi u fotelju hrvatskog člana državnog Predsjedništva zasjeo Slaven Kovačević, a ne Darijana Filipović.
Manjkava teorija
I doista, kada se od ukupnog broja glasova koje je dobio lider Stranke za BiH, preko 146.000, oduzme oko 70.000 glasova koje je ta stranka dobila na nivou Federacije BiH, dobije se višak od 76.000 birača koji, očito, nisu simpatizeri te političke opcije, ali su svoje povjerenje dali Efendiću.
DF-ova političko – medijska halka pretpostavlja da su to većinom bivši glasači Željke Komšića i matematički ispravno zaključuje da bi sa tih 76.000 glasova Kovačević glatko pobijedio kandidatkinju HDZ-a.
Manjkavost ove teorije, međutim, je što niko ne može sa sigurnošću tvrditi da dobar dio tih glasova, da nije bilo kandidature Semira Efendića, ne bi otišao ili se ne bi raspodijelio između Denisa Bećirovića, Bakira Izetbegovića ili Zdravka Lučića, na primjer.
Dodatno, Komšićevi medijski i politički navijači, zaslijepljeni vlastitim spinovima o Efendiću, previđaju da je i sam Lučić najvjerovatnije odigrao svojevrsnu ulogu Trojanskog konja u redovima “napaljenih” bošnjačkih mrzitelja HDZ-a, Dragana Čovića i svega što ih asocira na UZP i ratnu ulogu Tuđmanove Hrvatske u BiH.
Kada se razgrnu sve političke magle i spinovi, ostaje dovoljno kvalitetnog materijala za teoriju da u svemu ima prstiju iskusnih hrvatskih obavještajaca, među kojima je i Zdenkov rođeni brat Ivo Lučić.
Hrvatska obavještajna zajednica, naime, pravilno je procijenila da Semir Efendić ipak neće odvući dovoljno bivših Komšicevih glasača na svoju stranu i stoga im je bio potreban još neko ko će u svoj džak natrpati dodatnih dvadesetak – tridesetak hiljada glasova iz istog bošnjačkog bazena i tako znatno povećati šanse za pobjedu Darijane Filipović.
Uvrede i optužbe
I doista, zbir glasova koje su dobili Kovačević i Lučić također prelazi broj glasova koje je dobila Darjana Filipović.
Prema posljednjim preliminarnim rezultatima, Filipović ima 113.598 glasova, Lučić 55.366, a Kovačević 73.930., što znači da zajedno imaju 15.698 glasova više od Filipović.
Djelimična analiza pokazuje da, na primjer, Darijana Filipović ima naročito snažnu podršku u dominantno hrvatskim općinama i gradovima, zapadnom dijelu Mostara, Čapljini, Širokom Brijegu, Tomislavgradu i Vitezu.
Lučić je, pak, ostvario relativno više glasova u Zenici, Tešnju, Tuzli i nekoliko sarajevskih općina, dakle sredinama sa dominantnim bošnjačkim stanovništvom, nego u većini hrvatskih većinskih sredina.
Da li su u sve bili uključeni i hrvatski premijer Andrej Plenković, i sam predsjednik HDZ-a Dragan Čović, može se samo nagađati.
Zvaničnu potvrdu, naravno, nikada nećemo dobiti, ali ostaje činjenica da je Lučićeva kampanja, koja je obilovala teškim osobnim uvredama i optužbama na Čovićev račun, uz prateće pozive na zajedničko hrvatsko – bošnjačko izoliranje i eliminiranje Milorada Dodika i ostalih poklonika lika i djela zločinca Ratka Mladića, bila više nego ugodna i prihvatljiva muzika za uši prosječnog bošnjačkog glasača Željke Komšića.
