Dženazu je klanjao veliki broj građana Sarajeva kao i mnoga poznata lica. Prije dženaze je proučena hatma, nakon nje i tehvid u džamiji u Potoku (Tabak hadži Sulejmanova).
Hafiz Spahić je bio poseban alim koji je cijeli život predano i ustrajno hizmetio Islamskoj zajednici i svom narodu.
Njegov život je obilježila teška porodična tragedija. Naime, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 23. augusta 1992. godine od agresorske granate ispaljene sa položaja oko Sarajeva, u ulici Halači na Baščaršiji poginulo je osam civila a teško ranjeno njih troje.
A među poginulima su bile tri kćerke Almasa, Mahira i Meliha i unuka sedmogodišnja Esma hafiza Spahića. Pored članova porodice hafiza ef. Spahića, stradali su još: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić.
On je svoje kćeri i unuku lično spustio u mezare a na ostao je upamćen njegovo govor na dženazi.
Efendija Spahić je tada kazao da njega Allah kuša jer govorio da bude istrajan.
“Pa evo hafize vidi kako je dati krv šehida i elhamdulillah, hvala Allahu da sam ovo dočekao, da nisam dočekao crn obraz”, rekao je tom prilikom hafiz Spahić.
Prije klanjanja dženaza-namaza obratio se Mustafa-ef. Cerić, (reisul-ulema 1993.-2012.) za čijeg je mandata rhm. hafiz Spahić bio njegov zamjenik (naibu-reis).
– Sjetite se hafiza Ismeta, on je bi iskren, on je bio ummet skrušeni, Allahu Svevišnjem rob pokorni, nije bio mušrik, bio je zahvalan na nimetima, Allah ga je zato izabrao i uputio na pravi put. Sjetite se hafiza Ismeta, on je ispunjavao obećanje, bio je istinski odan brat i prijatelj, po uzoru na Vjerovjesnika Muhammeda na visokom stupnju morala.
