Na društvenim mrežama izbio je ‘rat’ SDP-ovog Igora Stojanovića, inače potpredsjednika FBiH, i SDA-ovog Faruka Kapidžića.
Naime, Kapidžić je sinoć objavio da je ustvari SDP najveća prijetnja po BiH i Bošnjake.
“Nakon evo tačno 35 godina, od prvih višestranačkih izbora 1990. godine pa do danas, po svemu što smo vidjeli i doživjeli ne mogu se oteti utisku da je najopasniji dubinski problem po državu, a samim tim i po bošnjački narod, zapravo SDP. Dopustite da u nastavku elaboriram izrečeni navod”, započeo je Kapidžić.
Ovo je njegova ‘analiza’.
“Naime, od samih početaka SDP je stranka koja je radila na opstruiranju organizovanja odbrane pred sami rat, da bi u samom začetku ratnih dešavanja organizovano rušila postojeću vlast – što bi u tom trenutku značilo kapitulaciju suverene države pred vojnim napadom i agresijom susjedne države.
Poslije toga, zaledila je sva svoja djelovanja u toku užasnog stradanja svih normalnih građana BiH tokom rata i ponašala se na principu one famozne izreke SDP funkcionera ‘Ja sam samo slučajni prolaznik’. Poslije rata je ova stranka rastjerala kompletnu garnituru ispravnih i normalnih Bošnjaka, Srba i Hrvata iz svojih redova. Ja ih znam desetine i desetine koji su tih 2000-tih jednostavno odustali od SDP-a, razočarani i ljuti vođenjem stranke, kako su govorili, staljinističkim načinom od strane Zlatka Lagumdžije.
Svaki put dolaskom na vlast SDP je uspio da svojom politikom i sa svojim pojedincima na funkcijama ponizi Bošnjake, izglasa zakone koji onemogućavaju borbu za ravnopravnost i povratak na svoje upravo onih koji su najviše stradali tj. Bošnjaka, da proda u bescjenje domaće banke, učestvuje skupa sa pojedincima iz svih drugih stranaka u pljačkaškoj privatizaciji svega što je zdravo ili moglo biti zdravo nakon rata, dovede u jednom trenutku državu u haos, nemire, paljevine…
Pogubna politika SDP-a je kulminirala posljednjih par godina kada su dovedeni na vlast nametanjem mimo izborne volje građana i kada su odlučno krenuli u ekonomsko srozavanje, pljačku i destabilizaciju Federacije i Kantona Sarajevo kao dvije glavne finansijske poluge onog dijela države koji je najpotentniji u smislu ekonomije i stabilnosti. Cijelo vrijeme se osjeća netrpeljivost SDP-a samo prema Bošnjacima, procesuiraju se samo oni koji se bore za ravnopravnost Bošnjaka, podmeću im se istrage, prijavljuju se samo oni koji su odlučili da se bore za ravnopravnu poziciju Bošnjaka sa ostala dva naroda, procesima i neosnovanim optužbama se isključuju iz politike, nameću se jezivi zakoni koji suzbijaju slobodu govora, mišljenja i političkog djelovanja u stilu teškog perioda staljinističkih vremena totalitarizma ali ovaj put, što je još gore, totalitarizam je usmjeren samo prema jednom narodu – Bošnjacima.
Svaki odlučujući potez SDP-a kada su bili u vlasti bio je protiv interesa bošnjačkog naroda. To se da pobrojati i dokazati zato što ništa od toga nisu radili skriveno, nego javno i otvoreno. Tako su se cijelo vrijeme dokazivali i nudili i međunarodnoj zajednici, kao i najgorim politikama Beograda i Zagreba.
Prestavljali su se kao glavni borci protiv islamskog radikalizma koji su kačili za SDA i na osnovu takvog izbornog programa čekali su trenutak kada će ih Beograd i Zagreb skupa sa međunarodnom zajednicom postaviti na vlast, obzirom da glasovima više nisu mogli nikako drukčije do fotelja.
Kada se sve posloži i vrati film svih proteklih dešavanja veliki problem ove države i Bošnjaka u njoj jeste zapravo prijetnja užasne politike SDP-a i njenog odnosa spram ove države. Sve ostale antidržavne politike su politike protiv kojih se Bošnjaci predvođeni sa SDA i partnerskim patriotskim strankama i pojedincima mogu boriti i izboriti, kao što su onomad zaustavljeni dvojac Tuđman – Milošević ili Karadžić – Boban.
Na kraju su vjekovni neprijatelji normalnih Bosanaca i Hercegovaca okrenuli politiku od rušenja države do ovladavanja državom, a za to im treba partner sa snagom iz bošnjačkog bazena koji je zapravo tradicionalno bio SDP. Jednostavno se stiče utisak da se SDP prema državi Bosni i Hercegovini odnosi kao prema nekoj prolaznoj fazi do dolaska njihove nikada prežaljene Jugoslavije.
Na tom putu im stoje Bošnjaci koji su ispravili kičmu. Dostojanstvo i ravnopravnost Bošnjaka sa svima ostalima je uslov za opstanak Bosne i Hercegovine i dok to ne shvati SDP i ne promijeni svoje politike, biće u grupaciji onih političkih subjekata koji direktno ili indirektno ruše državu.
A historija uči svakog pametnog gdje završavaju takve politike kad se sudare sa Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima.
Na historijskom političkom smetljištu propalih projekata…”, naveo je Kapidžić.
Danas je stigao odgovor Stojanovića. On je kazao da je zapravo SDA problem države, jer ima iste ciljeve kao i SNSD.
“Raspisao se predsjednik KO SDA Sarajevo Faruk Kapidžić o najvećem neprijatelju države po njemu. O SDP-u i razbijanju Bošnjaka i države. Napadi SDA-ovskih nacionalista na SDP BiH ne razlikuju se ni po čemu od Dodikove hajke na opoziciju u RS-u. Isti rječnik, ista logika, isti cilj: čista teritorija gdje žive samo ‘naši’, a ko god nije za to – izdajnik je. Razlika je samo u zastavi kojom mašu.
Ciljevi SDA i Milorada Dodika su identični. Ne žele funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, nego etničke torove kojima se lako vlada. Dodik želi RS kao privatni posjed, SDA želi ‘svoju’ bošnjačku teritoriju – makar bila 30 kilometara duga. Oni su proizveli i čuvenu rečenicu: ‘Potpiši Alija, makar bila avlija’. Država im ne treba. Treba im plijen.
Rezultat takve politike je jasan i mjerljiv: SDA je od gotovo 900.000 glasova nakon rata spala na jedva 250.000 danas. Narod je glasao nogama i olovkom. To nije zavjera, to je presuda. I stranka koja decenijama razgrađuje državu, dijeli narod i proizvodi krize nema šta tražiti u budućnosti BiH – ona se politički treba ugasiti da bi se vratili temeljnim idejama zajedništva.
SDA godinama pokušava nametnuti da je samo njihov član “legitimni” Bošnjak i Bosanac, a svi ostali su neprijatelji naroda, vjere ili države. To je jedan kroz jedan Dodikova matrica, samo sa bošnjačkim predznakom.
Zato SDA nije samo loša stranka – ona je najveći petokolonaški pokret u političkoj historiji Bosne i Hercegovine, a možda i šire. Jer nigdje nećete naći političku organizaciju koja 30 godina nakon rata svoje borce naziva izdajnicima. Osim SDA. Jedina stranka koja se kune u patriotizam, a otvoreno pljuje po borcima Armije RBiH, dok u vlastitom vrhu nema ni tri čovjeka koji su stvarno bili u Armiji. To nije slučajno. To je jasno definisana antibosanska politika s ciljem etničke podjele. Naravno da su im oni koji su bili dio multietničke Armije RBiH najveći problem. Njihova istinska politička braća su SNSD i HDZ.
SDA je bila ključni faktor u Dejtonu i pristala je na ukidanje Republike BiH. Danas vidimo rezultat te izdaje: Bošnjaci i Hrvati su gotovo prekriženi u RS-u, a u Federaciji uklonjeni svi koji nisu pristajali na stranačko-etnički tor. Zato su politički eliminisani i svedeni na građane drugog reda Bogić Bogićević, Mirko Pejanović, Tatjana Ljujić Mijatović i mnogi drugi koji su Bosnu branili kada je bilo najteže.
Njihova hijerarhija vrijednosti je bolesno jasna: draži im je četnik koji je napadao državu nego Srbin koji je bio u Armiji RBiH. Kroz historiju parlamentarnog života glasali su prije za nacionaliste i ratne zločince nego za nebošnjake odlikovane Zlatnim ljiljanom. Jer ovi drugi ruše njihovu lažnu tezu da su ‘svi isti’. Po SDA logici – četnik, ustaša i Bošnjak koji nije u SDA su isto. Da ne govorimo o nebošnjacima Zlatnim ljiljanima.
Bosna i Hercegovina neće nestati zbog svojih neprijatelja – njih poznajemo i od njih se branimo vijekovima.
Ali od svojih lažnih čuvara moramo se čuvati najviše, jer oni državu ne ruše granatama, nego je predaju i prodaju iznutra: krađom, podjelama i preuzimanjem metoda svojih neprijatelja.
I nije slučajno što su to iste politike – jer je cilj isti: razbiti zajedništvo, podijeliti teritoriju i vladati nad ruševinama. Njihova najveća prepreka su SDP BiH i Trojka, najjača multietnička politička snaga od rata do danas.
Zato je dužnost suprotstaviti se onima koji su namjerno zakasnili s revizijom presude protiv Srbije, koji su gašenje Republike BiH pokušali narodu prodati kao pobjedu, i koji su izdaju upakovali u patriotizam.
Većih izdajnika i većih lopova – Bosna nije imala”, naveo je Stojanović.
