Izvor: BHRT/Samir Kahrović (S.M.)
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine izdvojila je za ovu godinu gotovo dva miliona KM za uvezivanje radnog staža radnicima u javnim i privatnim preduzećima, koji su stekli uvjete za penziju, a nisu im uplaćeni doprinosi u penzioni fond. Međutim, veliki broj radnika iz firmi u kojima je završen stečaj, a iz stečajne mase im nije bilo moguće uplatiti zaostale doprinose, sada čekaju da se pronađe neko rješenje kako bi mogli otići u penziju.
Tenza Mešanović je u Konfekciji “Borac” iz Banovića radila 18 godina, a firma joj je u penzioni fond uplatila doprinose za samo tri godine. Uslove za penzionisanje je stekla prije tri godine ali, da bi otišla u invalidsku penziju, mora u penzioni fond uplatiti doprinose za dvanaest godina.
TENZA MEŠANOVIĆ, bivša radnica Fabrike konfekcije “Borac”, Banovići
“Јa imam papir, došlo mi da uplatim 15 hiljada KM. Ja nemam 15 hiljada KM, ako dignemo kredit od čega ćemo živjeti. Šta da ja uplatim, ja ne znam hoću li živjeti, a kredit… Vidi, imam problema sa zdravljem”.
Senad Lakić je trideset godina radio u “Borcu”, a doprinosi za PIO su mu uplaćeni tek za pet godina. Jedini izvor prihoda, uz ono što od jedne krave i sa svoje skromne okućnice može osigurati, jeste 300 KM boračkog dodatka. Ispunio je uslove za penziju, tražio da mu država uplati deset godina staža kako bi imao minimalnu penziju, ali odgovor nije dobio.
SENAD LAKIĆ, bivši radnik Fabrike konfekcije “Borac”, Banovići
“Čekao sam stečaj, završiće za godinu, za dvije, deset godina smo čekali stečaj, nismo imali pravo na liječenje ni išta. Ništa nismo, odem po onu markicu, što imaju pravo borci dobiti, kaže – nema, ti nemaš pravo, nisi na birou, a mi nemamo pravo na biro dok se ne izvrši stečaj. U tome je problem. Tako da smo najugroženiji, oni što nemamo ništa”.
Procjenjuje se da su trenutno stotine radnika iz firmi u kojima je stečajni postupak arhiviran, a iz stečajne mase radnička potraživanja nisu mogla biti namirena, ostavljeno u pravno nedefinisanoj zoni. Zbog toga radnici, koji su u međuvremenu stekli uslove za odlazak u penziju, ne mogu ostvariti to svoje pravo jer u njihovo ime nema ko da aplicira za sredstva koja odvajaju kantonalne i Federalna vlada za uvezivanje radnog staža.
SAKIB KOPIĆ, predsjednik Sindikata solidarnosti, Tuzla
“Mora se naći sistemsko rješenje za njih, znači uvesti ih u zakonske okvire. Da neko u ime njih da ta sredstva. Da li će to biti PIO, recimo PIO Banovići, PIO Gračanica, PIO Tuzla, da oni u ime njihovo apliciraju za ta sredstva u onom momentu kad oni steknu uslove za odlazak u jednu od tih penzija, da li je to invalidska, da li prijevremena, da li je starosna, nebitno”.
Iako nema status reprezentativnog sindikata, Sindikat solidarnosti već desetak godina pokušava pomoći grupama radnika iz firmi uništenih lošom privatizacijom. Vlasti pokazuju odsustvo svake empatije prema ovim ljudima, koji su prepušteni sami sebi, a ni rukovodstva brojnih sindikata ne pokazuju volju da pomognu u rješavanju statusa svojih bivših članova.
