Danas je takav narativ da muslimanske vojske nije ni bilo u oslobođenju. A evo i ovo, Mustafa Dovadžija, Vratničanin, bio je kurir Josipa Broza Tita, navodi Garibija
Šesti april se obilježava kao Dan Sarajeva, odnosno dan njegovog oslobođenja od fašističke okupacije.
Ipak, mnogi kažu da je 5. april nepravedno zapostavljen, jer su upravo tog dana oslobođena sarajevska naselja Vratnik i Bistrik.
Sarajevski arhitekta Mufid Garibija je u zanimljivom razgovoru za Oslobođenje objasnio fenomen Dana Sarajeva, ova dva datuma i šta se tih dana događalo.
Kazao je kako je 6. april kruna oslobađanja Sarajeva od fašističke okupacije.
– Sarajevo se oslobađalo u tim danima pred 6. april. Posebno je to bilo 5. aprila. Taj 5. april se slavi, ali ne na onaj način na koji se slavio. A bitan je iz više razloga. Jugoslovenski narodnooslobodilački pokret i vojska, pokrenuli su ofanzivu oslobađanja od njemačke vlasti. Okupator je bio pred slomom. Razlog inicijalni je bio Maks Luburić. 27. marta se desio veliki pokolj u Sarajevu. Luburić je veliki ustaški zločinac koji je za jedan dan vješao 55 antifašista na Marijin Dvoru. Vrhovni štab na čelu sa Josipom Brozom Titom donio je odluku da se Sarajevo mora osloboditi, započinje Garibija.
Priča kako je Sarajevo tada bio tvrđava neosvojiva.
– Njemačka okupatorska sila se morala izvlačiti sa ratišta. Sarajevo je bilo posebno branjeno od nacista, ustaša i četnika. 27. marta je pala naredba. Nekoliko divizija je sklopljeno i sa svih strana je krenulo oslobođenje Sarajeva. Nije oslobođenje bilo tog 6. aprila, teklo je i trajalo je. Komandant partizanske vojske je bio Radovan Vukanović. On je Crnogorac bio. On je bio rukovodilac, naravno sa vrhovnim komandantom, dodaje Garibija, uz opasku da je Vukanović vjerovatno neki rod današnjem političaru Nebojši Vukanoviću.
Zatim nastavlja:
– Jedinice su se raspodijelile oko Sarajeva. Jedna jedinica je trebala ući sa strane Vogošće, jedna sa Vraca, jedna sa Ilidže, da bi se napravio mali “luft” za bijeg Nijemaca. Puno je lakše kada okupator vidi da može negdje pobjeći. A onda je druga bila sa strane Hreše, Sumbulovca, pa Vučije Luke. I tako su se te jedinice približavale Sarajevu za njegovo konačno oslobođenje. A prva jedinica koja je ušla u Sarajevo je 16. muslimanska udarna brigada. Ona je ušla kroz Vratničke kapije, 5. aprila iza ikindija-namaza. Govori se da je oko 16.30 sati bilo. Ta jedinica je ulazila sa istočne strane, gdje se prvo morala pobiti sa četničkim jedinicama, pa su se lagano spuštali prema starom gradu. U dvije strane je išla. Jedna preko Hreše.
A druga je išla preko Crepoljskog. I ta udarna muslimanska brigada je ušla. U svim jedinicama jugoslavenskog pokreta je bilo puno muslimana. Ali je naredbom Tita osnovana 16. muslimanska brigada. Imala je 60 posto muslimana u sastavu. Njen komandant je bio Salim Ćerić. Osnovana je 1943. godine u jednom selu kod Brčkog. Tito je priželjkivao da u Sarajevo tadašnje uđe prva 16. muslimanska brigada. To je bila naredba da ona treba ući prva. Ali se to nije znalo koja će probiti prva. Međutim, desilo se da je ona prva ušla.
Garibija kaže da se na ovaj način željela poslati poruka stanovništvu Sarajeva da komunizam nije agresivan prema vjernicima.
– Ta brigada nikada nije doživjela taj sjaj koji je trebala doživjeti. Danas je takav narativ da muslimanske vojske nije ni bilo u oslobođenju. A evo još i ovo, Mustafa Dovadžija, Vratničanin, bio je kurir Josipa Broza Tita, navodi Garibija.
Šesti april je usko vezan sudbinom uz Sarajevo.
– To je dan antifašizma. Za razliku od svih gradova bivše Jugoslavije. Sarajevo je posebno jer je za svoj dan izabrao dan antifašizma, istakao je. Vjeruj mi da je i danas tako. I današnje generacije su antifašističke. Pa posebno i ti sarajevski mangupi, ti dobri ljudi koji su također skočili 1992. godine kao i naši preci u Drugom svjetskom ratu, da brane ovaj grad, dodao je.
Cijeli razgovor pogledajte u videu iznad.
