U Njemačkoj je cijena električne energije za sada svugdje ista. Neke savezne zemlje to žele promijeniti: “zelena” električna energija proizvodi se uglavnom na sjeveru, a troši i na jugu.
Njemački potrošači električne energije suočavaju se s velikim problemima, a vladajućoj koaliciji u Berlinu prijeti novi konflikt koji bi mogao pogoršati odnose u vladajućoj koaliciji Kršćansko-demokratske unije (CSU), Kršćansko-socijalne unije (CSU) i Socijaldemokratske partije (SPD). Razlog su tzv. zone cijena električne energije. Njima se osigurava da je cijena električne struje ista za sve velike kupce u cijeloj zemlji. I baš to je trn u oku mnogim stručnjacima.
Njihov zahtjev jeste: kada su u pitanju cijene električne energije, više pažnje treba posvetiti ponudi i potražnji. Tamo gdje se proizvodi “zelena” električna energija, u sjevernim, obalnim saveznim zemljama, ponuda premašuje potražnju i tamo bi, kažu oni, cijena trebala biti niža. Međutim, u drugim, industrijski razvijenijim saveznim zemljama potražnja premašuje ponudu, njima bi cijena trebala porasti.
To bi značilo kraj mehanizma postojećih zona u kojima se definira cijena struje u sadašnjem obliku. Taj bi sistem bi bio ili ukinut ili zamijenjen sistemom u kojem bi postojalo nekoliko različitih zona, odnosno različitih cijena električne energije. No, u Njemačkoj mnogi utjecajni akteri žele se držati trenutnog modela, poput operatora električne mreže ili Njemačkog udruženja energetske i vodne privrede (BDEW).
Cijene energije kao kočnica privrednog rasta
Predstavnici industrije kažu da se problem cijena električne energije mora riješiti što je prije moguće jer visoke cijene električne energije u Njemačkoj prijete gušenjem slabog privrednog razvoja. Kao primjer se navodi industrija čelika. Domaća proizvodnja sirovog čelika smanjena je za gotovo 12 posto, na 17,1 miliona tona u prvih šest mjeseci, prema podacima Udruženja industrije čelika sa sjedištem u Berlinu.
“Smanjenje proizvodnje u našoj industriji pokazuje koliko je situacija teška za Njemačku kao industrijsku zemlju. Politički, sada se moraju uložiti svi napori kako bi se osigurale međunarodno konkurentne i dugoročno pouzdane cijene električne energije za energetski intenzivne industrije poput industrije čelika”, izjavila je prošlog mjeseca direktorica Udruženja Kerstin Maria Rippel novinskoj agenciji dpa.
Ko bi trebao platiti koliko
Evropska komisija tvrdi da je identificirala put do nižih cijena električne energije za industriju: ukinite zone cijena za električnu energiju koje se primjenjuje u Njemačkoj i Luksemburgu. Četiri šefa vlada iz sjevernih njemačkih saveznih zemalja dijele ovo mišljenje. Peter Tschentscher (SPD) iz Hamburga, Daniel Günther (CDU) iz Schleswig-Holsteina, gradonačelnik Bremena Andreas Bovenschulte (SPD) i šef vlade Brandenburga Dietmar Woidke (SPD) upravo to su zahtijevali u Handelsblattu 13. augusta.
Čini se da to otvara novi izvor sukoba unutar berlinske koalicijske vlade CDU/CSU i SPD. Trebaju li cijene biti niže u sjevernoj Njemačkoj dok bi Bavarci trebali plaćati više? To je nezamislivo za bavarski CSU. U svakom slučaju, dva dana kasnije, Ministarstvo ekonomije objavilo je oštru izjavu:
“Kao što je potvrđeno u koalicijskom sporazumu, savezna vlada planira pridržavati se jedinstvene njemačke zone cijena električne energije”.
Prema BDEW-u, to što tvrdi vlada je zaista ispravan put. U izjavi za Deutsche Welle (DW), glasnogovornica Udruženja Katja Sandscheper pozvala se na studiju koju je naručio evropski regulator Acer, prema kojoj “ideja podjele njemačke zone cijena električne energije nije ekonomski uvjerljiva”.
Ne baš korisna konstrukcija
No, neki stručnjaci smatraju da se složena situacija na njemačkom tržištu električne energije mora odraziti i na cijene. U sjevernoj Njemačkoj, gdje se proizvodi zelena električna energija (uglavnom iz energije vjetra), ona je podjednako skupa kao i na mjestima gdje se ne proizvodi, već se troši u većim količinama – južnoj i zapadnoj Njemačkoj.
Sve dok se dovoljno električne energije ne može transportirati na jug jer to kapacitet mreže još ne dozvoljava, veliki kupci tamo bi morali ili štedjeti na električnoj energiji (što nije izvodivo iz ekonomskih razloga) ili plaćati višu cijenu za čistu energiju, tvrde oni. To će se nastaviti sve dok “fizika mreže” ne omogući transport više električne energije ili dok sami ne proizvedu dovoljno zelene električne energije, poručuju stručnjaci.
Stoga jedinstvena zona s definiranom cijenom električne energije nije od velike pomoći, rekao je Lion Hirth za DW.
“Jedinstvena cijena električne energije na nivou cijele Njemačke često dovodi do odluka koje su nemoguće s obzirom na fiziku mreže, tako da nemaju ekonomskog smisla”, naglasio je Hirth.
Andreas Löschel, prodekan Katedre za ekonomiju okoliša i resursa na Univerzitetu Ruhr u Bochumu, ima slično mišljenje.
“Posljednjih godina jaz između ponude i potražnje na tržištu električne energije postaje sve veći. Fizika i ekonomija se ne slažu. Zato bi lokalne cijene i regionalne nejednakosti u cijenama zapravo imale smisla”, ocijenio je Löschel.
Još jedan stručnjak razmišlja u tom smjeru, a to je Bernd Weber iz think tank organizacije Epico (Vijeće za energetsku i klimatsku politiku i inovacije). On primjećuje da proizvodnja obnovljive energije raste brže od širenja kapaciteta mreže.
To stvara, kako je upozorio, troškove koji se mogu obuzdati putem lokalnih signala po pitanju cijena električne energije: Manje cjenovne zone su ekonomski učinkovitije jer bolje odražavaju regionalne razlike u proizvodnim kapacitetima i mrežnoj infrastrukturi. S tim postoje pozitivna iskustva, na primjer u Skandinaviji.
Šta pomaže ekonomiji
Za Webera bi ukidanje jedinstvene zone po pitanju cijena električne energije imalo tržišne prednosti. Omogućilo bi odražavanje regionalnih razlika i moglo bi se učinkovitije poticajima upravljati ulaganjima. Međutim, postojali bi i nedostaci. Primjera radi, za, kako je istakao, kompanije u regijama s visokim troškovima. Pravedno rješavanje problema distribucije politički je zadatak, poručio je i dodaje da bi to bilo izvodivo.
Njemačko udruženje energetske i vodne privrede (BDEW) stvari vidi drugačije.
“Podjela zone potrajala bi se godinama. Ova duga prijelazna faza dovela bi do ogromne nesigurnosti u planiranju. Posljedica: investicijske odluke mogle bi se odgoditi ili čak potpuno preispitati rizik koji si Njemačka ne može priuštiti u svojoj transformaciji prema klimatskoj neutralnosti”, ocijenili su u BDEW-u.
Šta je rješenje
Bernd Weber iz Epica žali se da je rasprava o podjeli jedinstvene zone cijena električne energije vrlo politizirana i često reducirana, te upozorava:
“Ako je podjela, kao što se trenutno čini, politički neizvediva, postoji prijetnja da strukturni problemi i dalje postoje ili da se čak pogoršaju”.
Lion Hirth je nedvosmislen po ovom pitanju.
“Da bi Njemačka postigla svoje ambiciozne ciljeve ekonomske i klimatske politike, potreban joj je dizajn tržišta električne energije koji odražava fizičku i ekonomsku stvarnost, a to uključuje i lokalne cijene na tržištu električne energije”, mišljenja je Hirth.
Međutim, ne po predloženom modelu, poručili su iz BDEW-a. Cilj je, kako su naglasili, uskladiti širenje obnovljivih izvora energije i električne mreže i pritom se više fokusirati na prihod i troškove integracije sistema. Kako je napomenula glasnogovornica Sandscheper, njezino udruženje i ubuduće će podržavati ideju jedinstvene zone cijena električne energije, piše DW.
