Višegodišnji problem nedostatka sezonskih radnika u poljoprivredi dosegao je kritičnu tačku, kažu proizvođači. Sezonski radovi na njivama i u voćnjacima u Bosni i Hercegovini se zahuktavaju, ali uprkos višim dnevnicama, ove poslove rijetko ko hoće da radi.
Za berbu jagoda u polju se plaća 10 maraka po satu. Sezonski radnici mogu zaraditi oko 100 maraka za jedan dan, a u jeku sezone poljoprivrednici kažu da cijena zna biti i viša.
Dobar sezonski radnik ovih dana u Semberiji je zlata vrijedan. Sezona jagoda je u punom jeku, a radna snaga je najveći trošak.
“Sve je teže i teže doći do kvalitetne radne snage. Za ovo ne treba ići u školu da bi se znalo brati jagoda, krastavac, sjeći kupus ili paprika, paradajz, nego jednostavno idu ljudi gdje je lakše da se zaradi neka para. Mi se borimo, u ispomoć nam dođu i djeca kad ne rade, ali sve teže i teže doći”, kaže Đorđe Vakčić, proizvođač jagoda.
Problem sa sezonskim radnicima u poljoprivredi i ne čudi s obzirom na to da poslodavci u Bosni i Hercegovini posljednjih godina ne mogu pronaći ni stalne radnike. Dnevnice za pojedine poslove idu čak i do 150 maraka, uz obezbijeđenu hranu i prevoz.
“To što je ovdje prisutno da su to već sve starije generacije koje se bave tim poslom. Ovdje bi išla od nekih 110 dok u Posavini to i mnogo više plaćaju i to je jedan od najvećih troškova”, kaže Milenko Todorovoić, tehnolog u AD “Duvan” Bijeljina.
Pojedini proizvođači su zbog nedostatka radne snage smanjili ili potpuno odustali od proizvodnje određenih kultura koje zahtijevaju fizičku radnu snagu.
“Neka moja ideja je bila da imam 7-8 hektara trešnje ali upravo zbog nedostatka radne snage sadnju sam zaustavio na dva hektara. Dok sam bio u berbi jagode kada mi je trebalo i po 10-15 sezonaca bio je problem naći, sad za ovaj način rada što sam prilagodio berbu trešnje ne treba mi veliki broj radnika tako da mogu da obezbijedim, porodica prijatelji, stalni radnici”, ističe Čedomir Radovanović, proizvođač trešanja, piše BHRT.
I dok dnevnice rastu iz sezone u sezonu, broj onih koji žele da rade u poljoprivredi se smanjuje. Proizvođači upozoravaju da bez radne snage nema ni ozbiljne proizvodnje. Za mnoge voćare i povrtare u Semberiji, pitanje radnika više nije pitanje troška, nego opstanka proizvodnje.
