Neki od predstavnika domaće privrede podijelili su svoja iskustva s Mehanizmom za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), koji Evropska unija od početka ove godine primjenjuje i na Bosnu i Hercegovinu.
Unija ovim mehanizmom oporezuje neke od proizvoda i poluproizvoda visoko intenzivnog ugljičnog otiska, a koji se u EU uvoze iz država koje nisu njene članice.
Dakle, to su proizvodi u čijoj proizvodnji se emituje ugljendioksid (CO2). Ti proizvodi su od čelika i aluminija te cement, gnojivo i električna energija. CBAM se trenutno ne primjenjuje na gotove potrošačke proizvode, bez obzira od čega su napravljeni.
Predsjednik Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine Mirsad Jašarspahić je na panelu u organizaciji Delegacije EU u Bosni i Hercegovini izjavio da bh. privrednici prvobitno nisu dovoljno shvatili šta je to CBAM. Ukazao je da je pomoć u primjeni Mehanizma uglavnom trebala malim i srednjim firmama.
Tvornica cementa Heidelberg Materials u Kaknju je među onima na čije se proizvode CBAM primjenjuje. Almir Bajtarević, koji je u spomenutoj kompaniji odgovoran za zaštitu okoliša i ISO standarde, naveo je da mnogi domaći privredni subjekti nisu dovoljno ozbiljno shvatili CBAM.
Prema njegovim riječima, Heidelberg Materials je u Kaknju fokusiran na smanjenje emisije CO2 na samom izvoru svoje proizvodnje, a to su peći u kojima se na 1.400 stepeni celzijusovih tope materijali od kojih se cement pravi.
Na razlikama cijena cementa koje proizvode je objasnio kolika je finansijska razlika kada kompanije prijavljuju vrijednosti emisija koje je zadala Evropska komisija i kada kompanije prijavljuju vrijednosti stvarnih emisija.
Naime, prema njegovim riječima, s obzirom na to da Unija trenutno naplaćuje 67,78 eura po toni emitovanog CO2, cijena cementa bi bila viša za 16,45 eura ako bi se prijavile zadane emisije dok bi za stvarne emisije bila viša za 0,70 eura. Cijena po toni emitovanog CO2 je promjenjiva, a početkom ove godine je iznosila gotovo 100 eura.
Na ovom primjeru je istakao koliko je CBAM veći za zadane emisije u odnosu na one stvarne. Razlog za to jeste što je Evropska komisija zadane vrijednosti emisija propisala na osnovu prosjeka 10 posto kompanija u EU s najvećim emisijama za datu vrstu robe.
Bajtarević je naglasio da je obaveza verificirati procijenjene stvarne emisije, a verifikaciju rade ovlašteni verifikatori. Na panelu je rečeno da ti verifikatori trenutno ne postoje u Bosni i Hercegovini, što znači da je potrebno angažirati one iz EU. To za posljedicu ima određeni rast troškova poslovanja.
Bajtarević je kazao da je za procjenu stvarnih emisija potrebno imati podatke. Heidelberg Materials te podatke dobija i korištenjem sistema kojima, kako je kazao, svake sekunde prate emisije.
I on i Jašarspahić su podsjetili da je nužno da Bosna i Hercegovina uspostavi svoj sistem trgovine emisijama, i to prema standardima EU, sličan Sistemu za trgovinu emisijama EU (EU ETS). Bajtarević je naveo da je Hrvatskoj trebalo sedam godina da uspostavi sistem trgovine emisijama, što govori koliko je to složen proces.
Ukoliko bi ga Bosna i Hercegovina uspostavila, novac prikupljen preko njega slivao bi se u budžete u zemlji, za razliku od CBAM-a preko kojeg se novac slijeva u budžet Unije.
