IZVOR:BHRT/Mirela Zonić (E.D.)
Roditelji djece s invaliditetom godinama ukazuju na diskriminaciju, sve veće potrebe i teškoće s kojima se suočavaju. Posebno upozoravaju na razliku u primanjima povezanu sa starosnom dobi roditelja.
Sedamdesetsedmogodišnja Nihada Šehić majka je 47-godišnjeg autističnog sina Mirze. Njihova mjesečna primanja po osnovu tuđe njege i pomoći i doplatka manja su za oko 400 maraka u odnosu na neke druge korisnike. Roditelji stariji od 65 godina, prema zakonu, ne mogu ostvariti status roditelja njegovatelja koji donosi veća primanja.
Nihada Šehić kaže da su potrebe njenog sina velike, a troškovi lijekova i ishrane visoki.
„Lijekovi jako skupi, ishrana jako skupa. Recimo moj sin prima inzulin Ozempik, pošto ima hematoloških problema. 220 maraka je samo taj Ozempik.“
Sličan problem ima i Senada Sadiković, majka Denisa, koji pored autizma ima i druga oboljenja.
„U mene sad Denis, pored autizma, ima šećer, hipertenziju, hroničnu upalu sinusa, znači sad je njemu još potrebnije, plate se njima povećavaju, a nama tuđa njega ostaje kakva jeste.“
Majke upozoravaju da zbog 24-satne brige o djeci mnoge nisu imale mogućnost zasnovati radni odnos i ostvariti pravo na penziju. Istovremeno, pitaju zašto osoba od 47 godina ima niža primanja od djeteta od sedam godina kada je riječ o istom stanju.
„Nemojte vršiti diskriminaciju nad nemoćnima. Mi majke se borimo koliko možemo, a oni ne znaju, oni su djeca, a naša politika, Vlada, ministarstva, oglušeni su na naše vapaje majki djece s autizmom.“
Roditelji navode da su kontaktirali i federalnog ministra Adnana Delića, kao i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, ali da se stanje nije promijenilo. Na problem su ranije ukazivali i ombudsmani.
Kao jednu od rijetkih svijetlih tačaka u borbi za bolji položaj djece i roditelja izdvajaju Centar za autizam u Tuzli.
