Presuda predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska (RS) Miloradu Dodiku nosi posljedice koji bi mogle “ozbiljno narušiti ionako krhku koheziju” Bosne i Hercegovine, ali bi također mogla “razotkriti nemoć” Evrope, piše Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Martens u članku za FAZ objašnjava da Christian Schmidt u BiH ima funkciju koja je jedinstvena u Evropi i opremljena jednako jedinstvenim ovlaštenjima, te objašnjava da visoki predstavnik može, između ostalog, dekretom donositi zakone ili ih poništavati ih.

Osim toga, Schmidt je u julu 2023. godine izričito propisao kazne za nepoštivanje njegovih dekreta. U takvim slučajevima sada prijeti zatvorska kazna do pet godina.

“Ovim potezom Schmidt je odgovorio na Dodikov pokušaj da, već godinama, sistematski podriva bosansku državnu zajednicu, čiji je Republika Srpska međunarodnopravni dio”, piše Martens.

Dalje objašnjava da je Dodik 2023. godine u RS-u progurao zakone prema kojima odluke i presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine više ne bi imale pravnu snagu na teritoriji entiteta. Schmidt je na to odgovorio dekretom, koji je automatski dobio snagu zakona, a prema kojem državni službenici ili političari, koji budu proglašeni krivima za kršenje dekreta visokog predstavnika, više ne mogu obavljati funkcije koje se finansiraju iz budžeta.

“Jedna tada već predvidiva posljedica ovog zakona mogla bi sada postati akutna”, navodi on, te objašnjava da je nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini 1995. godine NATO rasporedio mirovne snage s više od 50.000 vojnika u ratom razorenu zemlju kako bi osigurali krhki postratni poredak.

“Iako međunarodne trupe nisu bile direktni izvršni organ visokog predstavnika, njihovo prisustvo je toj funkciji dalo daleko veću moć nego danas, kada Zapad u Bosni ima tek simbolično vojno prisustvo”.

Ključno pitanje
Martens navodi da je sada ključno pitanje jednostavno ko bi trebao uhapsiti Dodika u slučaju da bude potrebe:

“U Sarajevu se može čuti da bi hapšenje bilo u nadležnosti Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Međutim, na njenom čelu je Darko Ćulum, bosanski Srbin koji se u Banjoj Luci opisuje kao Dodikov lojalni saradnik. Ćulum je godinama bio šef policije Republike Srpske u Banjoj Luci prije nego što je prešao u državnu instituciju u Sarajevu. Da li bi agencija kojom on upravlja zaista pokušala da uhapsi Dodika? Pogotovo ako bi morala računati na otpor policije Republike Srpske?”

Martens ističe da je došlo već do slučne situacije 2009. i 2010. godine, kada je Dodik bio u konfliktu s Schmidtovim prethodnikom, austrijskim diplomatom Valentinom Inzkom. Spor se svodio na pitanje stvarne provedivosti sankcija protiv Dodika. Tada se Dodik rugao i ismijavao prijetnje o njegovom smjenjivanju, navodeći da međunarodna zajednica odavno više nema stvarnu moć da to učini.

“Meka moć” – više meka nego moć
“Time je Dodik pogodio bolnu tačku: visoki predstavnik, ali i EU, u Bosni su carevi bez ruha. Njihova “meka moć” je više meka nego što je moć”, piše Martens, te ističe da je to “posebno slučaj otkako se Donald Trump ponovo nalazi u Bijeloj kući”.

“Bivši američki ambasador u Sarajevu, koji je podržavao Schmidtove poteze protiv Dodika, opozvan je. Njegov nasljednik još nije imenovan. Pod novim vodstvom u Washingtonu, Dodik može računati na više razumijevanja nego ranije”, piše on, te dodaje da je u ponedjeljak bivši gradonačelnik New Yorka i Trumpov advokat Rudy Giuliani doputovao u Banju Luku na razgovore s Dodikom.

Dodik je najavio da će, u slučaju presude, raspisati referendum o konfederaciji Republike Srpske sa Srbijom. Iako Dodik već godinama prijeti takvim referendumima, nikada nije napravio posljednji korak.

“Ranije bi u takvom slučaju imao ne samo EU, već i SAD protiv sebe. Danas se to više ne može sa sigurnošću tvrditi”, navodi Martens.

“Nova politika Washingtona mogla bi izazvati velike promjene i na Balkanu. Pogotovo jer bi pokušaj uspostave konfederacije Republike Srpske sa Srbijom zbog mnogih razloga natjerao Sarajevo na reakciju. Međutim, konačna eskalacija možda se neće dogoditi sada, jer bi Dodik imao pravo na žalbu na presudu prvog stepena. No, to bi samo odgodilo sukob čiji ishod ostaje neizvjestan”, piše on na kraju.