Inflacija u Bosni i Hercegovini pokazuje da građani zaista plaćaju ceh
U Bosni i Hercegovini gotovo da više ne postoji proizvod ili usluga čija cijena nije porasla. Hrana, gorivo, komunalije, lijekovi – sve je skuplje nego prije godinu, dvije ili tri. Dok trgovci i distributeri iz mjeseca u mjesec koriguju cijene naviše, građani s istim platama pokušavaju preživjeti dan za danom.
“Ne možemo više živjeti od plate do plate. Sad je od pola plate do prvog”, kažu građani, suočeni sa sve dubljim udarom inflacije.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijene osnovnih životnih namirnica i energenata su znatno porasle. Iako se inflacija u službenim izvještajima navodi kao „usporena“, realnost u prodavnicama i na pijacama priča sasvim drugu priču.
Prosječna plata u Federaciji BiH jedva prelazi 1.500 KM, dok je u Republici Srpskoj i dalje ispod tog nivoa. Istovremeno, mjesečna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu premašuje 3100 KM, što znači da sve više porodica živi ispod granice dostojanstva.
“Plate su na istom mjestu godinama, a cijene skaču kao da živimo u bogatom društvu. Nismo. I sve to najviše osjete oni s najmanjim primanjima”, poručuju iz sindikata.
Posebno je pogođen srednji sloj – porodice koje zarađuju dovoljno da ne budu socijalni slučajevi, ali nedovoljno da prežive mjesec bez zaduživanja. Banke bilježe rast broja građana koji uzimaju kratkoročne kredite – ne za kupovinu stanova ili automobila, već za plaćanje režija i hrane.
I dok vlasti redovno obećavaju “usklađivanja”, “povećanja plata” i “socijalne pakete pomoći”, konkretni efekti se ne vide. Najniže plate ostaju niske, a prosjek raste tek zahvaljujući povećanjima u javnom sektoru i iseljavanju radno sposobnog stanovništva.
Zaključak je jasan: inflacija se nastavlja, cijene rastu, a plate stoje u mjestu.
