Iako niko ne sumnja u njegov politički kapacitet i budućnost, Irfan Čengić se već mjesecima čudno pozicionira na političkom spektru.
Tako on već dugo izigrava opoziciju unutar SDP-a bez nekog konkretnog političkog cilja, slično kao SDA-ov Šemsudin Mehmedović.
Mehmedović je tako već godinama opozicija Bakiru Izetbegoviću, a poznat je slučaj kada je zajedno s tadašnjom četvorkom SDA-ovaca (on, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović i Senad Šepić) prijetio izlaskom iz SDA pa se na kraju jedini povukao. I ostao unutar SDA i bio nagrađen kao nosilac liste ove stranke za državni parlament.
Mehmedović od tada glumi opoziciju unutar SDA međutim bez konkretnom rezultata, a sve po principu ‘tresla se gora radio se miš’. Mehmedović idalje koristi infrastrukturu stranke i uzima lijepu plaću u Parlamentu BiH.
Tako Čengić već mjesecima kritizira svoje partijske drugove, ukazuje na navodne greške, međutim bez konkretnog djelovanja.
Motivi Čengića za sukob s partijskim rukovodstvo su očito duboki i javnosti magloviti, no svako iole upućen vidi da nešto ne štima.
Ovih dana, Čengić koristi SBiH kako bi kritizirao svoju stranku, pa tako politiku Semira Efendića predstavlja kao najdržavotvorniju stranku unutar Osmorke.
Čengić to pravda Efendićevim mahanjem prstom prema OHR-u i Miloradu Dodiku, iako preskače činjenice da SBiH sve poluge iskoristio da ustvari ucjenjuje partnere zarad više pozicija.
Zanimljivo je međutim bilo pratiti reakcije prilikom izbora mandatara za Vladu Kantona Sarajevo, u čijoj Skupštini sjedi Čengić.
U trenutku kada Naša stranka predlaže Nihada Uka, nije do kraja definirano hoće li SBiH činiti tu vladu. A Trojka, bez SBiH-a ima knap 18 ruku. A, 18-ta je upravo Čengić.
Zato se zaustavljenog daha – u i SDP-u i u NiP-u – čekalo da li će Čengić taj izbor podržati ili ne.
Zbog svega toga, Čengić je postao rado viđen gost u prosdadf medijima koji ga predstavljaju kao razumnog SDP-ovca istovremeno satanizirajući sve njegove partijske kolege.
No, šta Čengić uopće smjera?
To nije do kraja jasno. Malo je vjerovatno da Irfan Čengić nema pretjeranih ambicija poput njegovog političkog (nešto starijeg) blizanca Mehmedovića kojem je dovoljan plaća u Parlamentu.
Čengić očito okuplja i lobira kod ljudi s kojima se slaže da budu imenovani u rukovodstvo SDP-a. Svjestan da trenutno nema preveliku snagu da preuzme stranku, Čengić pokušava zajedno sa svojim tihim istomišljenicima instalirati podobne ljude na čelo stranke. Nakon toga, bio bi otvoren put za rukovođenje strankom, a prema mnogima usmjeravanje SDP-a ka SDA.
