Književnu zaostavštinu Dževada Karahasana otkupio je Univerzitet u Grazu nakon što se, prema riječima njegove supruge, niko iz BiH nije javio
Tri godine nakon smrti Dževada Karahasana, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, njegova književna zaostavština neće ostati u Bosni i Hercegovini. Otkupio ju je Institut Franz Nabl za književna istraživanja Univerziteta u Grazu.
Vijest je izazvala razočarenje dijela akademske zajednice u BiH, posebno nakon tvrdnje Karahasanove supruge Dragane Tomašević-Karahasan da je dvije godine čekala da se neka od bosanskohercegovačkih institucija zainteresuje za njegovu zaostavštinu.
“Niko iz Bosne se nije javio”
Institut Franz Nabl još je za Karahasanovog života pokazivao interes za njegovu književnu zaostavštinu, ali pisac tada nije želio da je proda.
Nakon njegove smrti Institut se ponovo obratio njegovoj supruzi.
„Institut Franz Nabl još je prije desetak godina tražio da otkupi tu zaostavštinu jer je u Austriji običaj da se to uradi dok je pisac živ. On to tada nije želio. Poslije su se javili i čekali moju odluku. Ja sam dvije godine čekala da se javi neko iz Bosne. S obzirom na to da se niko nije javio, sve sam proslijedila Institutu“, navela je Dragana Tomašević-Karahasan za Federalnu televiziju.
Bašović: Ovo nije incident
Karahasanove kolege smatraju da slučaj pokazuje dugogodišnji odnos prema kulturi i njegovom književnom djelu u BiH.
„To naprosto nije incident, to je kontinuitet odnosa prema tom književnom djelu. On nikad nije bio član lobija, on nikad nije bio poklonik, kako je duhovito govorio, jaranske estetike. Njega su lokalne nagrade zaobilazile, za razliku od velikih književnih nagrada“, kazao je Almir Bašović, profesor književnosti i drame na Univerzitetu u Sarajevu.
Prema navodima Federalne televizije, institucije u BiH nisu poduzele konkretne korake kako bi Karahasanova zaostavština ostala u zemlji.
Tri godine nakon smrti Dževada Karahasana, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, njegova književna zaostavština neće ostati u Bosni i Hercegovini. Otkupio ju je Institut Franz Nabl za književna istraživanja Univerziteta u Grazu.
Vijest je izazvala razočarenje dijela akademske zajednice u BiH, posebno nakon tvrdnje Karahasanove supruge Dragane Tomašević-Karahasan da je dvije godine čekala da se neka od bosanskohercegovačkih institucija zainteresuje za njegovu zaostavštinu.
“Niko iz Bosne se nije javio”
Institut Franz Nabl još je za Karahasanovog života pokazivao interes za njegovu književnu zaostavštinu, ali pisac tada nije želio da je proda.
Nakon njegove smrti Institut se ponovo obratio njegovoj supruzi.
„Institut Franz Nabl još je prije desetak godina tražio da otkupi tu zaostavštinu jer je u Austriji običaj da se to uradi dok je pisac živ. On to tada nije želio. Poslije su se javili i čekali moju odluku. Ja sam dvije godine čekala da se javi neko iz Bosne. S obzirom na to da se niko nije javio, sve sam proslijedila Institutu“, navela je Dragana Tomašević-Karahasan za Federalnu televiziju.
Vezane vijesti
Slobodan Šnajder
Preminuo književnik Slobodan Šnajder
Prije 6 dana
Roman “U kasno ljeto” Magdalene Blažević
Roman “U kasno ljeto” Magdalene Blažević ušao u uži izbor za Dublin Literary Award
Prije 5 mjeseci
Bašović: Ovo nije incident
Karahasanove kolege smatraju da slučaj pokazuje dugogodišnji odnos prema kulturi i njegovom književnom djelu u BiH.
„To naprosto nije incident, to je kontinuitet odnosa prema tom književnom djelu. On nikad nije bio član lobija, on nikad nije bio poklonik, kako je duhovito govorio, jaranske estetike. Njega su lokalne nagrade zaobilazile, za razliku od velikih književnih nagrada“, kazao je Almir Bašović, profesor književnosti i drame na Univerzitetu u Sarajevu.
Prema navodima Federalne televizije, institucije u BiH nisu poduzele konkretne korake kako bi Karahasanova zaostavština ostala u zemlji.
Iz Društva pisaca BiH, na čijem je čelu svojevremeno bio i Karahasan, nisu komentarisali slučaj.
Muzej nije znao da postoji mogućnost otkupa
Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović kaže da toj instituciji zbirka nikada nije ponuđena te da nisu znali da postoji mogućnost njenog otkupa.
„Nama zbirka nikad nije ponuđena, mi nismo znali ni da postoji ta mogućnost. Sad osjećam ličnu odgovornost što nismo neke pregovore započeli s porodicom. Činjenica je da svi znaju da mi nemamo novac za otkup građe, činjenica je da se u zadnjih trideset godina vrlo malo građe uopće otkupilo. Činjenica je, isto tako, da mnoge porodice ponude i poklanjaju građu“, istakla je Šehabović.
Ko je trebao napraviti prvi korak?
Slučaj je otvorio i pitanje ko bi trebao pokrenuti inicijativu za očuvanje ovakve kulturne baštine – porodica ili nadležne institucije.
„Naše institucije moraju biti kapacitirane da se na taj način bave našim vlastitim naslijeđem, moraju imati i inicijativu, ali isto tako moraju imati i priliku i mogućnost da ostvare takve inicijative“, naglasio je Sanjin Kodrić, profesor bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti na Univerzitetu u Sarajevu.
Profesor germanistike Vahidin Preljević smatra da problem nije u tome što novca nema, već u načinu na koji se raspoređuje.
„Zastupam tu tezu da novca ne nedostaje, nego je on pogrešno raspoređen. Da novca ne nedostaje, vidimo po tome što ova zemlja, ovaj grad ili ovaj kanton sebi može priuštiti da pozove raznorazne pjevače ili pjevačice o državnom trošku“, rekao je Preljević.
Zaostavština završila u Grazu
Nakon Karahasanove smrti najavljivano je osnivanje fondacija, stipendija i nagrada koje bi nosile njegovo ime. Njegova književna zaostavština, međutim, sada će biti čuvana u Grazu.
To znači da će istraživači koji žele proučavati izvornu građu jednog od međunarodno najpriznatijih bosanskohercegovačkih književnika po nju morati ići u Austriju.
