U velikoj šumi zatrpanoj snijegom na potezu Krčmarice– Gornji Priječani kod Banjaluke sinoć se odigrala drama koja je mogla završiti najcrnjim scenarijem. Dvoje djece, brat od 12 i sestra od tek 8 godina, izgubili su se tokom šetnje sa ocem, koji je otišao ispred njih da “ugazi put” kroz duboki snijeg u šumi, udaljivši se toliko da ga djeca više nisu mogla pronaći.
Koliko je situacija bila neizvjesna i ozbiljna govorilo je i saopštenje policije da su u potragu za nestalom djecom bili angažovani pripadnici Žandarmerije i helikopteri.
Mrak je padao, hladnoća je stezala, a dvoje mališana borili su se za život tražeći oca koji je otišao predaleko. Tek slabo svjetlo sa mobilnog telefon u šumi bez signala jedino je što su ovo dvoje mališana imali dok su lutali kilometrima kroz “šumetinu” pokrivenu snijegom.
U kritično vrijeme policija je bila alarmirana, helikopteri u vazduhu, a onda se pojavio čovjek koji je u pravom trenutku bio na pravom mjestu.
Davor Raspudić, skromni Banjalučanin koji je juče oko 17 časova boravio u svojoj vikendici, primijetio je u daljini neobičnu svjetlost između stabala.
– Pomislio sam da je neki prolaznik, ali nije mi bilo jasno zašto bi neko ovako kasno i po ovom vremenu šetao šumom- ispričao je Raspudić u ispovijesti za Srpskainfo. Radoznao, ali i oprezan, odlučio je da provjeri o čemu se radi.
– Kad sam prišao ogradi, ugledao sam dvoje djece. Malena djevojčica je plakala, a njen brat je držao telefon i pokušavao objasniti šta se desilo. Rekli su da su se izgubili, da im je tata otišao ispred da ugazi put, a onda je jednostavno nestao iz vidokruga- priča Raspudić za Srpskainfo.
Djeca su, kako kaže, najvjerovatnije prešla kilometre kroz šumu.
– To nije obična šuma… to je šumetina. Gusta, ogromna, sve isto, a snijeg pokrio svaki trag- otkriva nam Davor.
U trenutku kada ih je pronašao, policija je već bila uključena u potragu. Raspudić je odmah kontaktirao službenike i doveo ih do djece, čime je spriječio da se drama pretvori u nezapamćenu tragediju.
Iako ga mnogi nazivaju herojem, Davor skromno ponavlja samo jedno: “Nisam ništa posebno uradio.”
Ali Banjaluka misli drugačije. Ipak, neki heroji ne nose uniforme, dovoljno je hrabro srce i dobar instinkt.
