Profesor ističe da je šutnja državnih institucija najopasniji dio cijelog procesa.
Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik, predsjednik nelegalne Vlade Republike Srpske, Savo Minić, zajedno s ministrom energetike i rudarstva Petrom Đokićem i direktorom Elektroprivrede Republike Srpske Lukom Petrovićem, prisustvovao je 6. novembra svečanom obilježavanju završetka proboja šest kilometara dugog dovodnog tunela Hidroelektrane “Dabar” – kako se tvrdi – jednog od ključnih objekata u okviru kontroverznog projekta “Gornji horizonti”.
Dok Milorad Dodik najavljuje “da će ovo postrojenje za godinu dana početi proizvoditi električnu energiju”, ekološka udruženja upozoravaju da bi mogle biti velike posljedice probijanja tunela Hidroelektrane “Dabar” u Nevesinju.
Ovim povodom za portal Radiosarajevo.ba govori akademik Muriz Spahić, naš eminentni stručnjak, hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.
Hercegovina postaje laboratorij za ekološku katastrofu
Nakon što je objavljeno da je probijen tunel hidroelektrane „Dabar”, u okviru kontroverznog projekta „Gornji horizonti”, geograf i univerzitetski profesor u penziji prof. dr. Muriz Spahić upozorava da to nije inženjerski uspjeh, nego „probijanje granica zdravog razuma i odgovornosti prema prirodi”.
„Godinama upozoravamo da projekat ‘Gornji horizonti’ ima ozbiljne ekološke, hidrološke i međunarodnopravne posljedice. On preusmjerava podzemne i površinske krške vode iz gornjeg sliva Neretve prema Trebišnjici, ugrožavajući izvorišta i ekosisteme donje Neretve i Hutova blata”, kaže Spahić.
Ističe da su naučna zajednica i državne institucije na vrijeme upozorene, ali su „odšutjele”, dok se umjesto rasprave „slavi beton i mehanizacija”.
Moguće nepovratne posljedice
Prema njegovim riječima, ako hidroelektrana „Dabar” zaista počne s radom 2027. godine, posljedice bi mogle biti nepovratne: presušivanje izvora Bune, Bunice, Bregave i degradacija močvarnog ekosistema Hutova blata.
„Preusmjeravanje voda rijeke Zalomke prema Bilećkom jezeru značilo bi gubitak cijelih vodonosnih sistema koje je krš stvarao milionima godina. Dok se najavljuju megavati, mi gubimo vodu i život”, upozorava Spahić.
Institucionalna šutnja – najopasniji aspekt
Profesor ističe da je šutnja državnih institucija najopasniji dio cijelog procesa. „Projekat koji zahvata međunarodne vodne resurse ne može se provoditi bez saglasnosti državnih organa i procjene prekograničnih uticaja. Ta šutnja znači prećutno odobravanje, a ne neznanje”, kaže on.
Poziv na hitnu reakciju Federacije BiH
Spahić naglašava da vlasti Federacije BiH još mogu djelovati kako bi zaštitile svoje vodne resurse. Predlaže da se pokrenu postupci međunarodne zaštite prema Espoo i Aarhuškoj konvenciji, te da se donese uredba o zabrani preusmjeravanja voda bez saglasnosti Federacije i cjelovite ekološke procjene.
„Ako sada ne reagujemo, sutra ćemo braniti suha korita i nestale izvore. Hercegovina ne smije postati laboratorij za eksperimentalne projekte s trajnim posljedicama”, poručuje prof. Spahić.
